Page 66 - Rudolf Štajner - Teozofija

trajan utisak. Ljudski duh pri doživljaju sličnom
nekom drugom s kojim je već bio povezan vidi nešto
poznato i zna se u odnosu na njega drugačije ponašati
negoli kad ga doživljava prvi put. Na tom se osniva
svako učenje. A plodovi učenja jesu usvojene spo­
sobnosti. Vječnom se duhu na ovaj način upisuju
plodovi prolazećeg života. — Zar ne opažamo te plo­
dove? Na čemu se temelje potencijali koji su gore
bili izloženi kao obilježje duhovnog čovjeka? Ta samo
na različitim sposobnostima što ih čovjek sobom
donosi kad započinje svoj životni put. Ove sposobnosti
slične su u izvjesnom smislu onima što ih možemo
usvojiti za vrijeme života. Pogledajmo genijalnost
nekog čovjeka. Za Mozarta se zna da je kao dječak
mogao zapamtiti i zapisati dugačko glazbeno umjet­
ničko djelo koje je samo jednom čuo. Za to je bio
sposoban samo zbog toga što je odjednom mogao
sagledati cjelinu. Unutar izvjesnih granica čovjek
i za života proširuje svoju sposobnost sagledavanja,
pronicanja u veze da bi tako stekao nove sposobnosti.
I Lessing je za sebe rekao da je kritičkim darom
promatranja stekao nešto što je blisko genijalnosti.
Ako se čovjek takvim potencijalnim sposobnostima
ne misli diviti kao čudu, mora ih smatrati plodovima
doživljaja što ih je duh-sâm dobio putem duše. Oni
su upisani u duh-sâm. A kako nisu bili usađeni u
ovom životu, bili su usađeni u nekom ranijem. Ljudski
je duh vrsta za sebe. I kako čovjek kao fizičko biće
vrste nasljeduje svoja svojstva unutar vrste, tako
čini duh unutar svoje vrste, to jest unutar samoga
sebe. Ljudski duh ponavljajući samoga sebe u jednom
životu dolazi s plodovima svojih prošlih doživljaja
iz prijašnjih životnih tokova. Time je ovaj život ponav­
ljanje drugih života i donosi sa sobom ono što je