Page 68 - Rudolf Štajner - Teozofija

u njoj počinje sjati, nego činom to upisuje u vanjski
svijet, kako je već bilo prikazano. Što je čovjek jučer
učinio, djeluje još danas. Usporedba sna i smrti daje
sliku povezanosti između uzroka i posljedice. — San
se često naziva mlađim bratom smrti. Ujutro ustajem.
Noć prekida moju stalnu djelatnost. Zbog običnih
je okolnosti nemoguće da ujutro proizvoljno nasta­
vim svoju djelatnost. Da bi u mom životu vladali
povezanost i red, moram se nadovezati na svoju
jučerašnju djelatnost. Moja jučerašnja djela jesu pre­
duvjet za ona koja mi danas predstoje. Onim što
sam jučer izvršio, stvorio sam svoju sudbinu za danas.
Na neko sam se vrijeme odijelio od svoje djelatnosti;
ali ova djelatnost pripada meni i ponovno me privlači
nakon što sam se na neko vrijeme od nje bio povukao.
Moja prošlost ostaje povezana sa mnom, ona živi
dalje u mojoj sadašnjosti i pratit će me u moju bu­
dućnost. Kad posljedice mojih jučerašnjih djela ne
bi bile moja današnja sudbina, ja se jutros ne bih
morao probuditi, nego bih morao biti nanovo stvoren
iz ničega. Bilo bi ipak besmisleno kad u normalnim
prilikama ne bih uselio u kuću koju sam dao sagraditi.
Jednako tako kao što čovjek jutrom nije nanovo
stvoren, nije to ni ljudski duh kad započinje svoj
zemaljski put. Treba si pokušati objasniti što se doga­
đa prilikom stupanja na ovaj životni put. Pojavljuje
se fizičko tijelo koje svoj oblik dobiva zakonima
naslijeđa. Ovo tijelo postaje nosiocem jednog duha
koji ponavlja prijašnji život u novom obliku. Između
tog dvojeg stoji duša koja vodi u sebi zaokružen
vlastiti život. Služe joj sklonosti i nesklonosti, njene
želje i požude; u svoju službu stavlja mišljenje. Ona
kao duša osjeta prima utiske iz vanjskog svijeta;
prinosi ih duhu kako bi on iz toga crpio plodove