Page 485 - Thomas Mann - Čarobni breg
P. 485
proklinjao to svoje slabo,stanje zdravlja, bio je zbog njega jedak, pa ga se, prezirući samog
sebe, stideo, a ono ga je u to vreme primoravalo da svakih nekoliko dana legne u postelju.
Ni Nafti, njegovom ukućaninu i protivniku, nije išlo bolje. I u njegovom organizmu je sve
više uzimala maha bolest koja je bila fizički razlog — ili da kažemo: izgovor — što je
njegova redovnička karijera tako prebrzo završena, bolest koju ni visina ni čist vazduh na
kome je živeo nisu mogli da zaustave. I on je često bio vezan za postelju. Glas mu je bio sad
još hrapaviji kad je govorio, a ukoliko je groznica više rasla utoliko je govorio više, oštrije i
zajedljivije nego pre. Onaj ideološki otpor protiv bolesti i smrti, čiji je poraz od strane
nadmoći jedne podmukle prirode toliko boleo gospodina Setembrinija, bio je stran malome
Nafti, i način na koji je on primao pogoršanje svoga telesnog stanja nije bio izražen ni tugom
ni jadikovanjem, nego nekom sarkastičnom veselošću, strasnom željom da napada, manijom
da sve podvrgava sumnji, da odriče i da stvara pometnju, što je u krajnjoj meri dražilo
melanholiju onoga drugog i iz dana u dan zaoštravalo njihove prepirke. Hans Kastorp je
mogao da govori, razume se, samo o onima kojima je prisustvovao. Međutim, on je bio
prilično uveren da nije propustio nijednu, da je njegovo prisustvo, prisustvo u svojstvu
pedagoškog objekta, bilo potrebno da bi se rasplamtele važne raspre. Iako inače nije
poštedeo gospodina Setembrinija od ljutnje, izjavljujući da su Naftina pakosna izlaganja
interesantna, on je ipak morao priznati da su ona malo-pomalo prelazila svaku meru, a dosta
često i granicu duševno zdravog čoveka.
Ovaj bolesnik nije imao u sebi snage ili dobre volje da se uzdigne iznad bolesti, nego je
čitav svet gledao u znaku zla. Na veliki jed gospodina Setembrinija, koji bi svog pitomca
najradije izbacio iz sobe ili mu zapušio uši, Nafta je proglašavao materiju za odveć rđav
materijal, da bi se duh u njemu mogao ovaplotiti. Težiti tome — to je ludost. Šta bi odatle
proizišlo? Karikatura! Stvarni rezultat mnogo hvaljene francuske revolucije bila je
kapitalistička buržoaska država — dakle krasno uzdarje! — a ljudi se nadaju da će taj
rezultat popraviti na taj način što će užas učiniti univerzalnim. Svetska republika, to bi,
izvesno, bila sreća! Napredak! Dobri bože, to bi bio onaj čuveni bolesnik koji stalno menja
položaj, nadajući se da će mu to doneti olakšanje. Nepriznata, ali potajno širom sveta
rasprostranjena želja za ratom, izraz je toga stanja. On će već doći, taj rat, i to je dobro,
premda će se on završiti drukčije nego što predviđaju njegovi priređivači. Nafta je prezirao
građansku državu kojoj je glavna briga bezbednost građana. Kad su jesenas šetali glavnom
ulicom, pa je počela da pada kiša, ceo svet je, kao po komandi, otvorio kišobrane iznad
svojih glava, — i to mu je dalo povoda da se o tome izjasni. U njegovim očima, to je bio
simbol kukavičluka i ordinarnog mekuštva, a to su rezultati civilizacije. Jedan nesrećan
1
slučaj i »mene tekel« kao što je propast parobroda Titanik, deluje atavistički, ali stvarno
osvežava dušu. Posle toga se podigla velika povika za više sigurnosti u »saobraćaju«.
Uogppte, uvek veliko uzbuđenje čim izgleda da je ugrožena »bezbednost«. To je bedno, i to
humanitarno mekuštvo sasvim se lepo slaže sa vučjom svirepošću i podlošću na privrednom
bojnom polju, koje predstavlja građanska država. Rat, rat! Pa lepo, i on se slaže s tim, i ta
opšta žudnja da dođe do njega čini mu se relativno časna.
1 Tajanstvena proročanoka opomena. — Prim. prev.
Ali čim bi se desilo da gospodin Setembrini ubaci u razgovor reč »pravičnost« i počne to
uzvišeno načelo preporučivati kao preventivno sredstvo protiv unutarnjih i spoljnopolitičkih
katastrofa, odmah bi se pokazalo da Nafta — koji je još maločas smatrao da je duh isuviše
dobar da bi se ikad moglo uspeti u tome da mu se da zemaljski oblik — da on sad stavlja pod
sumnju i sam duh, trudeći se da ga ocrni. Pravičnost! Zar je to pojam dostojan obožavanja?
Božanski pojam? Pojam prvoga reda? Bog i priroda su nepravedni, oni imaju svoje ljubimce,