Page 233 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 233

Meksiko se velikom brzinom kretao u istom pravcu kao i Njemačka
          početkom 1920-ih godina.
            Jednaki se proces odvijao u Argentini, Brazilu, Peruu, Venezueli i u
          većini crnačkih zemalja Afrike, uključujući Zambiju, Zair, Egipat i velike
          dijelove Azije.
            MMF  je  bio  globalni  “policajac”  za  utjerivanje  lihvarskih  dugova
          putem  nametanja  drakonskih  mjera  stezanja  pojasa  u  historiji.  Kako
          je  američko-britanska  osovina  imala  čvrstu  kontrolu  nad  presudnim
          glasačkim blokom MMF-a, ta je institucija postala globalnim utjerivačem
          anglo-američkih monetarnih i ekonomskih interesa na način kakav svijet
          nije nikada vidio. Nije uopće začuđujuće da su se zemlje žrtve ježile kad
          bi dobile obavijest da će ih posjetiti inspekcija MMF-a. Ustvari, anglo-
          američke banke, koje su bile nadaleko najveća skupina kreditora zemalja
          Latinske Amerike, ucjenjivale su svoje banke kolegice u Zapadnoj Europi
          i Japanu da se “solidariziraju” ili će biti suočene s krahom međunarodnog
          bankarskog sistema.
            Tokom 1982. i u godinama nakon toga prijetnja je bila zaista osnovana.
          Nitko se nije usudio suprotstaviti; sve zemlje banaka kreditora zbile su
          redove iza njujorških banaka i podržale Kissingerov “tvrdolinijaški” pristup
          dugu. To  je  omogućilo  Washingtonu,  njujorškim  bankama  i  njihovim
          prijateljima u Londonu da promoviraju za njih korisnu retoriku da je dug
          isključiva “pogreška” korumpiranih i neodgovornih vlada zemalja Trećeg
          svijeta.
            Bankarski interesi New Yorka i Londona osjećali su se tako sigurnima
          da  su  čak  odbili  povećati  svoje  interventne  zalihe  za  pokriće  gubitaka
          u  slučaju  nemogućnosti  naplate  duga  od  zemalja Trećeg  svijeta.  Banke
          Citicorp  i  Chase  Manhattan  isplaćivale  su  ogromne  dividende  svojim
          dioničarima  u  ranim  1980-im  godinama  i  javno  objavljivale  “rekordne
          profite”, kao da se ništa čudno ne događa. Imale su punu vlast u Vladi
          Sjedinjenih Država i u MMF-u za politiku utjerivanja svoga duga. Ima li
          išta što bi bilo sigurnije od toga?
            Kako je jedna zemlja za drugom bila prisiljavana prihvatiti uslove MMF-
          a i kreditnih banaka Grupe Ditchlev, došlo je do obratnog toka kapitala
          gigantskih dimenzija. Prema podacima Svjetske banke, u razdoblju između
          1980. i 1986. skupina od 109 zemalja dužnika platila je kreditorima samo
          na ime kamata na svoj inozemni dug ukupno 326 milijardi dolara. Na



                                                                     233
   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238