Page 229 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 229

su  više  utjecaja  na  kolebljivoga  Reagana.  Kao  dio  svoga  predizbornog
          “dogovora”, kako bi dobio potporu moćnog ustroja s Wall Streeta, Reagan
          je bio pristao imenovati bivšeg predsjednika kompanije Marrill Lynch s
          Wall Steeta Dona Regana za svoga ministra financija, kao i niz drugih
          ključnih osoba, među kojima je bio ništa manje važan član Trilateralne
          komisije George Bush koji je imenovan potpredsjednikom, kao i Bushov
          bliski  prijatelj  James  Baker  koji  je  postao  šef  kabineta  u  Bijeloj  kući.
          Govorili  su:  “Moramo  spasiti  njujorške  banke  pod  svaku  cijenu”.  U
          oktobru 1982. njihov je pristup dubokoj meksičkoj krizi i krizama duga u
          drugim zemljama postao službenom politikom Reaganove Vlade.6
            Dan  uoči  obraćanja  Lopeza  Portilla  Općoj  skupštini  Ujedinjenih
          naroda  novoimenovani  američki  ministar  vanjskih  poslova  iznio  je
          američki odgovor. George Shultz, bivši ekonomist sa Univerziteta Chicago
          i prijatelj Miltona Friedmana, jedan od tvoraca Nixonova sudbonosnog
          odvajanja dolara od zlata od 15. avgusta 1971., objavio je konačni odgovor
          Reaganove Vlade okupljenim delegatima u Ujedinjenim narodima. Shultz
          je otkrio jednostavno “rješenje” krize duga koje je dolazilo s Wall Streeta.
            Nakon  meksičke  objave  nesolventnosti  početkom  avgusta,  Paul
          Volcker  se  sastao  sa  starijim  dužnosnicima  Reaganove  vlade  i  razradio
          plan koji će postupno popuštati pritisak na velike njujorške banke. Shultz
          je to najavio kao “Reaganov gospodarski oporavak”. Umjesto rješavanja
          korjenitih uzroka krize bilo u Sjedinjenim Državama ili u zemljama Juga,
          Schultz  je  predložio  da  Međunarodni  monetarni  fond  utjeruje  otplatu
          duga  zaduženih  zemalja  i  da  se  istovremeno  stimulira  potrošnja  među
          američkim potrošačima. To će, tvrdio je, privući veći uvoz proizvoda iz
          zemalja Trećeg svijeta, što je bilo dijelom plana “oporavka”.
            Bio je to najskuplji “oporavak” u historiji svijeta.


                Wall Street reprizira 1920-e, ali u stilu MMF-a

            Shultzova  je  najava  u  Ujedinjenim  narodima  bila  pomno  izvedena
          protuteža predviđenom obraćanju Lopeza Portilla i predsjednika drugih
          država Latinske  Amerike  tim  istim Ujedinjenim  narodima. Ono što  se
          potom događalo nije mogao vjerovati skoro nitko tko u to vrijeme nije bio
          izravno upućen u pregovore između bankara kreditora i zemalja dužnika.
            Nakon  govora  u  Ujedinjenim  narodima  poziv  Lopeza  Portilla



                                                                     229
   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234