Page 424 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 424

Centralne Svetlosti koja je ušla i boravi u telu i koja će biti odvojena posle smrti i iz njega vraćena Bogu
  koji je nju dao; koja se ne raspršava niti nestaje posle smrti kao dah ili dim, koja se ne može uništiti već
  koja i dalje postoji i ima aktivnost i inteligenciju, čak onakvu kakva je posto-jala u Bogu pre nego što je
  obavijena telom.


  Pitanje .*. Koja je treća velika Istina u Masoneriji?


  Odgovor Impuls koji podstiče na pravilno ponašanje i odvraća od zločina, nije samo stariji od naroda i
  gradova, već je jednak s Božanskim Bićem Koje vidi i vlada Nebom i zemljom. Nije Tarquin   manje
                                                                                                                  7
  kršio taj Večni Zakon, mada tokom njegove vladavine možda nije bilo pisanih zakona protiv tih kršenja u
  Rimu,  jer,  princip  koji  nas  navodi  na  pravilno  ponašanje  i  upozorava  na  krivicu,  proističe  iz  prirode
  stvari. On nije počeo da biva zakon onda kada je prvi put napisan, niti potiče iz njega, već je vršnjak
  samoj Božanskoj Inteligenciji. Posledica vrline nije da se ona izvrši i time nestane; ponašanje vredno
  hvale mora da ima dublje korene, motive i podsticaje - da bi dobilo pečat vrline.


  Pitanje Koja je četvrta velika Istina u Masoneriji?


  Odgovor .*. Moralne istine su isto toliko apsolutne koliko i metafizičke. Čak ni Božanstvo ne može da
  učini da nastanu posledice bez uzroka ili pojave bez sadržaja. On ne bi mogao da uradi ništa pogrešno ili
  loše,  kad  bismo  se  mi  držali  svoje  date  reči  da  volimo  istinu  i  da  smirimo  svoje  strasti.  Principi
  Moralnosti  su  aksiomi  kao  i  principi  u  Geometriji.  Moralni  zakoni  su  nužni  od-nosi  koji  teku  između
  prirode  i  stvari  i  njih  nije  Bog  stvorio,  već  su  u  potpunosti  postojali  u  Bogu.  Njihovo  kontinuirano
  postojanje ne zavisi od delovanja Njegove Volje. Istina i Pravda su Njegovo Suštastvo. Nije naša dužnost

  da poštujemo Njegov zakon zato što smo mi slabi, a Bog svemoćan. Mi možemo biti primorani, ali nismo
  obavezni da se pokoravamo jačem. Bog je princip Moralnosti, ali ne samo zbog Njegove puke volje koja,
  izdvojena od svih drugih Njegovih atributa, ne bi bila ni pravedna, ni nepravedna. Bog je izraz Njegove
  volje, sve dok je volja po sebi izraz večne, apsolutne, nekreirane pravde koja je u Bogu, koju Njegova
  volja nije kreirala, ali koja se izvršava i obznanjuje, kao što naša volja zabranjuje, obznanjuje i izvršava
  ideju dobrog, koja je u nama. On nam je dao zakon Istine i Pravde, ali On nije samovoljno postavio taj
  zakon. Pravda je bitna u Njegovoj volji, jer se sadrži u Njegovoj inteligenciji i mudrosti, u samoj prirodi
  Njegovoj i unutrašnjem suštastvu.


  Pitanje •*. Koja je peta velika Istina u Masoneriji?


  Odgovor .*• Postoji suštinska razlika između Dobra i Zla, šta je pravo, a šta nije pravo i uz ovu razliku
  dodaje se da je svako inteligentno i slobodno stvorenje apsolutno obavezno da se prilagodi onom što je
  dobro  i  pravo.  Čovek  je  inteligentno  i  slobodno  biće  -  slobodno,  jer  je  on  svestan  da  je  to  njegova
  dužnost, i zato što mu je dato da bude njegova dužnost da poštuje naloge istine i pravde i zato on mora
  obavezno da ima snagu da tako radi, što podrazumeva moć da ne radi tako; da je sposoban da shvati
  razliku između dobra i zla, pravde i nepravde, uz prateću obavezu da se prirodno pridržava te obaveze,
  nezavisno  od  prilike  ili  pozitivnog  zakona,  da  takođe  bude  sposoban  da  se  odupre  izazovima  koji  ga
  podstiču na zlo i nepravdu i da se pridržava svetog zakona večne pravde.


  Tim čovekom ne upravlja nezadrživa Zla Kob ili neumoljiva Sudbina, on je slobodan da bira između Zla i
  Dobra, Pravde i Ispravnog, Dobrog i Lepog, koji su suštastvo Božanstva, kao i Njegova


  Beskonačnost, i zato je to zakon za čoveka, jer, mi smo svesni svoje slobode ponašanja, kao što smo
  svesni svog identiteta i kontinuiteta svog postojanja i imamo isti dokaz za jedno kao i za drugo i, ako
   419   420   421   422   423   424   425   426   427   428   429