Page 428 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 428

Istorija Masonerije je istorija Filosofije. Masoni ne nameravaju da uspostave sebe za instruktore ljudske
  rase,  ali,  kao  što  je  Azija  stvorila  i  sačuvala  Misterije,  Masonerija  je,  u  Evropi  i  Americi,  do-bivši
  regularnost za svoje doktrine, duh i akciju, razvila moralne osobine koje čovečanstvo može da preuzme
  od  nje.  Mnogo  konzistentnija  i  mnogo  jednostavnija  po  obliku  procedure,  ona  je  ukinula  brojne
  alegorijske panteone drevnih mitologija i sama je postala nauka.


  Niko ne može da ospori da je Hrist predavao uzvišenu moralnost. Volite jedan drugog (Jovan, Gl.i3:34);
  oprostite  onima  koji  vas  s  prezrenjem  iskorišćavaju  i  progone  (Mateja  Gl.  5:11);  budite  čisti  u  srcu
  (Mateja, Gl. 5:8); budite smerni, pokorni, zadovoljni; ne stičite bogatstvo na zemlji, već na Nebu (Mateja,
  Gl. 6:19-20); potčinite se legalnim vlastima iznad vas (Marko, Gl. 12:17); budite kao ona mala deca, ili
  nećete moći da budete spaseni,jer takvi su u Kraljevstvu Neba (Luka, Gl. 18:16); oprostitepokaj-niku i ne
  bacite kamen nagrešnog, ako ste i vigrešili (Jovan, Gl. 8:7). Radite drugima ono što biste želeli da oni

  rade  vama,  (Mateja,  Gl.  7:2)  takva,  ne  baš  teško  razumljiva  pitanja  teologije,  bila  su
  Njegova jednostavna i uzvišena predavanja.

  Rani  Hrišćani  sledili  su  njegove  stope.  Prvi  propovednici  vere  nisu  mislili  na  dominaciju.  Potpuno

  okupirani  Njegovom  izrekom  da  među  njima  treba  da  postoji  prvi,  onaj  koji  će  služiti  s  najvećom
  privrženošću,  oni  su  bili  ponizni,  skromni  i  milosrdni  i,  oni  su  znali  kako  da  prenesu  ovaj  duh  iz
  unutrašnjosti čoveka u crkvama pod njihovom upravom. Te crkve su bile na početku spontani skupovi
  svih Hrišćana koji su naseljavali istu oblast. Čista moralnost, pomešana s religio-znim zanosom, bila je
  osobina svih i izazivala je divljenje čak i kod njihovih progonitelja. Sve je bilo zajedničko među njima,
  njihova radost i njihova tuga. U tišini noći, oni su se sretali radi uputstava i da se zajedno mole. Njihove
  omiljene  proslave  ili  bratske  zakuske,  završavale  su  ovo  sjedinjavanje,  na  kojem  su  sve  razlike  u
  društvenim položajima i rangovima bile izbrisane u prisustvu očinskog Božanstva. Njihov glavni cilj je
  bio  da  čoveka  naprave  boljim,  vraćajući  ljude  na  jednostavno  pošto-vanje,  čija  je  osnova  bila
  univerzalna moralnost; da prekinu s onim brojnim i surovim žrtvama koje su svuda krvlju natapale oltare
  bogova. Time je Hrišćanstvo popravljalo svet i poštovalo predavanja svog osnivača. Ono je dalo ženi
  njen pravi status i uticaj; ono je uredilo porodični život i dalo mo-gučnost pristupa robovima na njihove
  omiljene  praznike,  postepeno  ih  uzdižući  iz  ugnjetavanja  pod  kojim  je  polovina  čovečanstva  stenjala
  vekovima.


  To je, u svojoj čistoti kakva je predavana od Samog Hrista, bila prava prvobitna religija, kao ona koju je
  Bog preneo Patrijarsima. To nije bila nova religija, već ponovni prikaz najstarije od svih, i njena prava i
  savršena moralnost je moralnost Masonerije, kao što je moralnost svih vera antike.


  U ranim danima Hrišćanstva postojala je inicijacija poput onih kod pagana. Pojedinci su bili prima-ni
  samo pod specijalnim uslovima. Da bi dostigli celovito znanje doktrine morali su da prođu tri stepe-na
  instrukcija. Inicirani su uvek bili podeljeni u tri klase; prva SlušaocU druga Početnici (ili Katekumeni) i
  treća  Verni.  Slušaoci  su  bili  vrsta  novopridošlih,  koji  su  kroz  određene  ceremonije  i  određena

  uputstva bili pripremani da prime dogme Hrišćanstva. Delovi ovih dogmi su bili poznati Početnicima koji
  su,  posle  posebnih  pročišćenja,  bili  kršteni  ili  inicirani  u  Božansku  generaciju  (theogenesis),  ili  u
  večnim misterijama te religije, inkarnaciju, rođenje, strast i uskrsnuće Hrista, bili su inicirani samo Verni.


  Ove doktrine i proslave Svetih Sakramenata (zaveta), posebno Pričesti, održavane su u dubo-koj tajnosti.
  Te  Misterije  su  bile  podeljene  u  dva  dela.  Prvi  je  bio  nazvan  Grupa  Početnika,  drugi  Grupa  Vernih.
  Proslave Mitrinih Misterija su takođe bile nazivane skupovima, a ceremonije su bile iste. Tu su se mogli
  naći svi zaveti Katoličke Crkve, čak i dah krizme. Sveštenici Mitre su obećavali Iniciranima oslobođenje
   423   424   425   426   427   428   429   430   431   432   433