Page 430 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 430

Da  bi  izbegli  progon,  rani  Hrišćani  su  bili  primorani  da  primenjuju  velike  mere  predostrožnosti  i  da
  održavaju sastanke Vernih (bliskih pragu vere) po kućama i privatno, pod velom mraka. Okupljali su se
  noću i držali straže zbog uljeza ili lažne braće, profanih lica, koji su mogli da ih dovedu do hapšenja. Oni
  su razgovarali figurativno i upotrebljavajući simbole, cowans  da i oni koji prislušku-ju ne bi razumeli.
                                                                         11
  Među njima su postojali pripadnici povlašćene klase ili Reda, koji su bili inici-rani u nekim Misterijama
  s kojima su bili povezani snažnom obavezom da ih neće otkriti, čak ni razgovarati o njima, osim s onima
  koji  su  je  dali  pod  istom  pretnjom  kazne.  Zvali  su  se  Braća,  Verni,  Nadzornici  Misterija,  Upravnici,
  Posvećenici Tajne i Arhitekti.


  U Hierarhiae, pripisana Svetom Dionisu Areopagitu, prvom Biskupu Atine, predavanje Sakramenta, kaže
  se,  bilo  je  podeljeno  na  tri  Stepena:  proćišćenje,  inicijacija  i  okonćanje  ili  savršen-stvo;  i  ono  je
  predstavljalo, deo ceremonije sticanja vida.


  U Apostolskim Predavanjima, pripisanim Biskupu Rima Klemensu, opisuje se rana crkva i kaže se: Ova
  pravila  se  moraju  odmah  preneti  svim  Ijudima,  jer  se  u  njima  sadrže  Misterije.  Ona  govore  o
  Deakonskoj  obavezi da čuvaju vrata na koja nijedan neinicirani ne sme da uđe bez po-sledica. Ostiarii,
               12
  ili vratari, držali su stražu i obaveštavali druge na vreme za molitvu i okupljanje crkvenih tela i, tajnim
  signalima  u  vremenima  progona,  obaveštavali  su  one  unutra,  da  ih  upozore  kako  bi  izbegli  opasnost.
  Misterije  su  bile  otvorene  samo  za  Poverljive  i  Verne  i  nikakvi  posmatrači  nisu  bili  dozvoljeni  na
  skupovima.






  Tertulian, koji je umro 216. godine, kaže u svojoj Apology: Niko nije primljen u religiozne Misterije bez
  zaveta  na  ćuvanje  tajne.  Mi  se  pozivamo  na  vaše  Trakijske  i  Eleuzijske  Misterije;  i  mi  posebno
  primenjujemo oprez, jer ako bismo ih pokazali nevernima, mi ne samo da bi isprovocirali Nebo, već bi
  navukli na svojuglavu najveću surovost Ijudskog nezadovoljstva. I, treba li da nas stranci provale? Oni

  neznaju ništa osimglasina ijeresi. I, do daljnjeg, ti Profani su zabranjeni u svim svetim Misterijama.

  Klemens, Biskup Aleksandrije rođen oko 191. godine, kaže, u svojoj Stromata, da on ne može da objasni

  Misterije, jer bi time, prema staroj izreci, stavio mač u ruke detetu. On često upoređuje Disciplinu Tajne
  sa neznabožačkim Misterijama, sa njihovom unutrašnjom i skrivenom mudrošću.

  Kad god bi rani Hrišćanin bio u društvu sa strancima koje su oni ispravno zvali Profani, oni nikada ne bi

  govorili  o  svojim  zavetima  (Sakramentima),  već  su  ukazivali  jedan  drugom  na  to  šta  su  mislili  sa
  simbolima i tajnim lozinkama i u direktnoj komunikaciji uma s umom i kroz enigme.

  Origen, rođen 134. ili 135. godine, odgovarajući Celsiju, kojem je zamerao što Hrišćani kriju doktrine,

  kaže: Ukoliko se suštinske i važne doktrine iprincipi Hrišćanstva otvoreno predaju, ludost je zamerati im
  tojer su tamo i stvari koje su teško shvatljive; jer, toje zajedničko Hrišćanskim sledbe-nicima kao štoje
  bilo onim filosofima u čijem učenju su neke stvari bile egzoterične, a neke ezoterične: dovoljnoje reći
  daje tako bilo i kod nekih učenika Pitagore.


  Formule (pravila, principi) koje su prvobitne crkve proglašavale u trenucima proslava Misterija, bile su:
  Odlazi, ti Profani! Neka Katekumeni i oni koji nisu primljeni ili nisu inicirani, izađu.


  Archelaus, Biskup iz Cascare u Mesopotamiji, koji je 178. godine vodio raspravu s Manihejcima, kaže:
  Ove Misterije, koje crkva predaje sada onom koji je prošao kroz uvodni Stepen, nisu uopšte objašnjene
   425   426   427   428   429   430   431   432   433   434   435