Page 571 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 571
Od Aram; posebno se odnosi na severnu granu Semitske porodice jezika, uključujući Sirijski i
Haldejski. Aramejski jezik ima istoriju dugu 3.000 godina. To je bio jezik administracije carevina i jezik
obožavanja božanstva. To je originalni jezik u velikim delovima biblijskih knjiga Danijela i glavni jezik
Talmuda. Verovalo se da je Aramejski bio Hristov mater-nji jezik. Savremeni aramejski se danas govori
kao prvi jezik u mnogim razbacanim zajednicama među Asircima. Izvor: Oxford English Dictionary, El.
Ed.
38
Baruch Spinoza, rođen kao Benedito de Espinosa (1632-1677) — ili Benedict de Spinoza—je bio
holandski filosof. Misao i snaga Spinozinog rada nisu spoznati tokom njegovog života. On je u XVIII veku
postavio temelje Prosvetiteljstvu i mo-dernom biblijskom kriticizmu uključujući i savremeni koncept ja,
sebe, i univerzuma, i smatran je za najvećeg racionalistu XVII veka. Njegov najveći rad je posthumno
objavljena Etika, u kojem se suprotstavio Dekartovom dualizmu uma i tela i koji mu je doneo priznanja
zapadnih filosofa. U Etici, Spinoza je napisao poslednje nesumnjivo remek delo na Latinskom, u kojem su
se fine teorije srednjovekovne filosofije konačno okrenule protiv sebe i potpuno raspale. Ipak, od kako
je nazvan jeretikom, Spinozini sudari s vlastima su postajali sve veći. Na primer, upitan od dva člana iz
njegove sinagoge, odgovorio je da Bog ima telo i da se o tome u svetim spisima ne kaže ništa drugačije.
Kasnije su ga napali na stepenicama sinagoge, nožem i uzvicima jeretik. Imao je radikalne teološke
stavove koje je iznosio u javnosti. Kao filosof, kaže za njega Steven Nadler, biograf: Nema sumnje daje
on govorio samo 0 onim idejama koje će se kasnije pojaviti u njegovim filosofskim radovima. U tim
radovima, Spinoza poriče besmrtnost duše; snažno odbacuje shvatanje o proviđenjskom Bogu—
Bogu Abrahama, Isaka i Jakova i tvrdi da ni zakoni nisu bukvalno dati od Boga i da oni nisu više
obavezujući za Jevreje. Spinoza je ukazivao da Bog postoji i da je apstraktan i da nije otelotvoren.
Spinoza je shvatao Boga i Prirodu kao dva imena iste stvarnosti; uglavnom, kao jedno, fundamentalno
suštastvo, koje je osnova univerzuma i čiji su niži oblici-jedinke u stvari načini i modifikacije, da su sve
stvari određene s Prirodom da postoje, i da stvaraju posledice, i da se taj složen lanac uzroka i posledica
može shvatiti samo delimično. Izvor: Encyclopedia of Philosophy, Second Edition; Donald M. Borchert,
Ed. in Chief; 2006; Vol. IV; str. 169-193.
39
Samarićani ili Šamerim (čuvari, kako su oni sebe zvali) su bili podeljeni u dve grupe: Dositeane i
Sabaje. Sabaji su kasnije postali poznati kao Kushaniyya, današnji Samarićani su iz te grupe. Kushaniyya
su odbijali da izgovaraju božansko ime i zamenjivali su ga izrazom Shema (Aramejsko za IME).
Dositeani su, s druge strane upotrebljavali božansko ime ali, pošto oni više ne postoje, nije moguće znati
kako su ga izgovarali. Mnogi naučnici tvrde da je izgovor božanskog imena Yahweh tačno, zbog
objašnjenja Samarićana zapisanih na Grčkom, koji pišu to ime kao YaBe. Samarićani najčešće izgovara-
ju heth, veth, waw, pe ife kao b. Ali, ovi naučnici ne uspevaju da shvate da Samarićani, kao i rabini,
zamenjuju Ime drugom rečju kada naiđu na Ime zapisano u Tori. Samarićani, nasuprot rabinima, ne čitaju
Adhonai kada naiđu na Božje Ime, već YaBe ili na Samarićanskom izgovoru YaFe (Lepi). Izvor:
Encyclopedia Britannica: ed. 1911; Vol. XXVI; str. 769.
40
Za drevne grčke matematičare geometrija je bila krunski dragulj u njihovoj nauci s kojom su ostvarivali
potpunost i savršenstvo metodologije koju ni jedna grana nauke nije mogla da ostvari. Oni su proširili
obuhvat geometrije na mnoge druge vrste geometrijskih slika, krivih linija i površi; oni su promenili njenu
metodologiju pokušaja i nagađanja u logičku dedukciju; shvatili su da geometrija izučava večne oblike ili