Page 575 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 575

Ni dodeljivanja patnje i velike žalosti od Božjeg Proviđenja, nisu glasnici srdžbe, nijedno od njegovih
  stanja nije indikator Božjeg Besa. On nije sposoban da bude Besan, od svakog takvog ose-ćanja viši je
  nego što su zvezde visoko od Zemlje. Loši ljudi ne umiru zato što ih Bog mrzi. Oni umi-ru jer je za njih
  najbolje da im se to desi, i za njih loše kakvi jesu, bolje je da budu u ruci beskrajnog Boga, nego na bilo
  kom drugom mestu.


  Mrak i tmina leže na putu ljudi. Oni se sapliću o poteškoće, zavode ih izazovi i zbunjuju proble-mi. Oni
  su zabrinuti i preplašeni. Bol, žalost i tuga se često skupljaju oko koraka njihovog zemaljskog hodočašća.
  Sve je to neizbrisivo zapisano u ljudskim srcima. Ne može se izbrisati, ali Masonerija to vidi i razume
  pri novoj svetlosti. Ona ne očekuje da ova zla i suđenja i patnje budu uklonjene iz naših života, ali da će
  velike  istine  verovanja  u  nekom  trenutku  prihvatiti  svi  ljudi,  da  su  one  samo  sredstva,  izabrana  od
  beskrajne mudrosti radi pročišćenja srca i ojačavanja duše koja je tekovina besmrtnosti, a svet njegova

  škola.

  Masonerija  ne  propagira  nijednu  veru  osim  svoje  vlastite,  najjednostavnije,  i  Uzvišenog  Jedinog.  Tu
  univerzalnu religiju, koja je naučena od Prirode i Razuma. Njene Lože nisu ni jevrejski, musli-manski ni

  hrišćanski,  Hramovi.  Ona  stalno  ponavlja  uputstva  moralnosti  svih  religija.  Ona  obožava  karakter  i
  preporučuje učenja velikih i dobrih iz svih vremena i iz svih zemalja. Ona izvlači dobro, a ne zlo, istinu,
  a ne grešku iz svih vera i usvaja ono što je u njima dobro i istinito.


  Iznad  svih  velikih  učitelja  moralnosti  i  vrlina,  Masonerija  poštuje  ličnost  Velikog  Majstora  Koji  je,
  pokoran volji i svog i našeg Oca, umro na Krstu. Svi moraju da priznaju da, kada bi svet bio ispu-njen
  bićima poput Njega, velika zla društva bi istog trenutka nestala. Uz sve to prinude, povrede, se-bičnost i
  osveta i sve pogrešno i najveće patnje života, nestale bi istovremeno. Ove ljudske godine bile bi srećne i
  večno doba svih vremena bi prolazilo u sjaju i lepoti, i još uvek tužna muzika Čovečanstva koja se čuje u
  celom svetu, čas s naglaskom tuge, čas u zamišljenoj melanholiji bi se promenila u himnu, zvučala kao
  Marš Vremena koji je izleteo iz srca sveta.


  Kad bi svaki čovek savršeno oponašao tog Velikog, Mudrog i Dobrog Učitelja, odenutog u svu Svoju veru
  i sve Njegove vrline, kako bi krug Životnih zala i suđenja bio sužen! Čulne strasti bi uzalud napadale
  srce. Siromaštvo ne bi više uspešno izazivalo čoveka da se ponaša pogrešno, a rado-znalost da ga navodi
  da radi u žurbi. Ambicija, koja širi pred čovekom svoja Kraljevstva i svoj Tron zvanja i časti, ne bi
  podstakla  nikog  da  ispadne  iz  njihovog  velikog  saveza.  Povreda  i  uvreda  bi  se  stidele  oprosta.  Oče,
  govorili bi ljudi, oprosti im, jer oni ne znaju šta rade (Po Luki; Gl. 23:34). Niko ne bi tražio da se obogati
  tuđim gubitkom ili na njegovu štetu. Svaki čovek bi osećao da cela ljudska rasa jeste njegovo bratstvo.
  Sve tuge, mučenja i patnje bile bi uminule sa savršenom verom i potpu-nim poverenjem u Beskonačno
  Dobrog Boga. Svet oko nas bio bi nov, kao i Nebo iznad nas, jer ovde i tamo i svuda, kroz veliku slavu i
  sjaj Univerzuma, svi ljudi bi shvatili i osećali prisustvo i brižnu pažnju voljenog Oca.


  Bez obzira na to u koju veru Mason veruje i crkvu i čuda i misije s Neba, on mora da prizna da su Život i
  Njegov karakter, Koji je predavao u Galileji, i delovi Njegovih učenja, koje smo nasledili sa-čuvane,
  vredni  za  sva  oponašanja.  Taj  Život  je  nesporno  i  nesporivo  Jevanđelje.  Njegovo  učenje  se  ne  može
  zaobilaziti i odbacivati. Svi moraju da priznaju da je sreća pratiti i oponašati Njega. Niko nika-da nije

  imao prema Njemu istinsko osećanje nepoštovanja, ni u besu nije optužio Njega za sofistiku, nije video
  besmrtnost uljuljkan u Njegovim doktrinama, međutim, oni mogu da sude o onima koji su nasledili Njega i
  tvrdili da su Njegovi apostoli. Božanstvo ili čovek, nadahnut, ili onaj koji je samo reformisao Esene,
  može da se saglasi da je Njegovo učenje mnogo uzvišenije, čistije, mnogo manje izmešano sa greškama i
   570   571   572   573   574   575   576   577   578   579   580