Page 572 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 572

apstrakcije u kojoj su fizički oblici samo sličnost i približnost; razvili su ideje aksiomske metode koje se
  koriste i danas. Velika imena u ovoj oblasti su bili: Tales iz Mileta, jedan od 7 mudraca sveta i za koga
  Aristotel kaže da je prvi grčki filosof; Platon, osnivač Akademije u Atini, i onaj koji je razliko-vao čistu i
  primenjenu  matematiku;  Pitagora,  za  kojeg  Aristotel  kaže  da  je  njegova  teorija  pokrenula  matematiku;
  Euklid,  Aleksandrijac,  pisac  13  knjiga  o  geometriji  i  teoriji  brojeva;  Arhimed  iz  Sirakuze,  veliki
  matematičar i savetnik kralja Hiero; i dr. Izvor. Greece Geometry from Thales to Euclid; George Johnson
  Allman; London; 1889.


  41

     Sholasticizam je metod kritičke misli koji je dominirao u učenju akademika, sholasta ili predavača u
  srednjovekovnim školama i univerzitetima Evrope od 1100-1700. i program primene tog metoda jasnog
  izražavanja dogme u jednom rastu-ćem pluralističkom kontekstu. Poreklo se može locirati u Hrišćanskim
  manastirskim školama i ranim evropskim univerzi-tetima. Prvi univerziteti su bili u Italiji, Francuskoj,
  Španiji  i  Engleskoj,  krajem  XI  veka.  Na  njima  su  izučavane  umetnosti,  zakoni,  medicina  i  teologija.

  Sholasticizam nije toliko filosofija ili teologija koliko metod ili oblik učenja, jer on stavlja naglasak na
  dijalektičko  razumevanje  za  proširenje  znanja  kroz  zaključivanje  i  razrešenje  suprotnosti.  Sholastička
  misao  je  takođe  poznata  po  rigoroznoj  konceptualnoj  analizi  i  pažljivom  utvrđivanju  suprotnosti,  u
  razrešenju vere razuma. Izraz je korišćen da označi i metod i sistem. Primenjivan je na teologiju kao i na
  filosofiju. Sholastička teologija je drugačija od Patrijarške teologije s jedne strane, i pozitivne teologije s
  druge. Obrazovani su pravili razliku između theologia speculativa sive scholastica i theologiapositiva.
  Kao program, sholasticizam je započeo kao pokušaj harmonizacije delova srednjovekov-nih Hriščanskih
  mislilaca: da se harmonizuju brojni autoriteti s njihovim znanjima, i da se pomire Hrišćanska teologija
  s klasičnom i antičkom filosofijom, posebno Aristotela ali i Neoplatonizma. Remek delo T. Akvinskog
  Summa  Theologica,  je  smatrano  kao  vrh  sholastičke,  srednjovekovne  i  Hrišćanske  filosofije,  koje  je
  Akvinski počeo da piše dok je bio uprav-nik škole studium provinciale u Santa Sabina u Romu, koja je
  prethodnik pontifskog Univerziteta . Najvažniji predstavni-ci sholasticizma su Thomas Aquinas, Anselm

  od  Canterberija,  Peter  Abelard,  Alexander  Hales,  Albertus  Magnus,  Duns  Scotus,  William  Ockham,
  Bonaventure i dr. Izvor: The Catholic Encyclopedia, Charles G. Herbermann Vol XIII; 2005 str. 1209.; i,
  Encyclopedia Svetog T. Akvinskog, Angelicum Britannica; XI Ed.; 1911; Vol. XXIV; str. 346.

  42

     Orionov Pojas se sastoji od tri svetle zvezde Alnitak, Alnilam i Mintaka. Preko njih se najlakše zapaža

  konstelacija Orion. Ove zvezde leže gotovo u pravoj liniji, pa se mogu shvatiti i kao pojas lovca. Alnitak
  je trostruki zvezdani sistem, istočno, na pojasu Oriona, 736 svetlosnih godina od zemlje. Oko 100.000
  puta je sjajniji od Sunca. Alnilam je na oko 1340 svetlosnih godina daleko od zemlje i oko 375.000 puta
  je sjajniji od sunca. Inače je velika, plava, super zvezda. Mintaka je udaljena oko 915 svetlosnih godina, i
  oko 90.000 puta sjajnija od Sunca. To je dvostruka zvezda. Obe zvezde kruže jedna oko druge svakih 573
  dana. Na Arapskom Alnilam znači niska bisera, Mintaka znači pojas. Ove tri zvezde se takođe nazivaju i
  Tri Kralja, ili Mudraca. Izvor: Cambridge lllustrated Dictionary of Astronomy; Jacqueline Mitton; 2007;
  str. 9.


  43

     Coleridge, Samuel Taylor 1772-1834, engleski lirski pesnik, kritičar i filosof. Njegova Lirika i Balade,
  napisana  zajedno  s  Williamom  Wordsworthom,  oglasila  je  nastanak  pokreta  engleskog  romantizma,  a
  njegova  Biographia  Literaria  je  naj-važnije  delo  opšte  literature  kritike  nastalo  u  engleskom
  romantičarskom periodu. Izvor: Encyclopaedia Britannica, 2006, elektronsko izdanje.
   567   568   569   570   571   572   573   574   575   576   577