Page 101 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

skuplje ako imaju naušnicu s četiri srpska ocila, dvoglavim orlom ili barem
pravoslavnim križem. A skoro sve iz Kinezova kataloga imaju ocila, orla ili
križ, iako u posljednje vrijeme najbolje idu oni s islamskim polumjesecom.
Uhvatio se gdje razmišlja kako ni o tome nikad dosad nije razmišljao i kako
uopće u posljednje vrijeme malo razmišlja.
- Šta ja znam - reče najzad. - Valjda onda njima uvaljuje palčeve.
- Valjda.
194
Jebo sad hiljadu dinara
Sad se Morž uhvati kako razmišlja o tome. Jednom će Kinez fakat najebati
zbog toga, prvi put kad neki mudža-hedin shvati da prodaje samo prstenjake,
a neki četnik ili ustaša poveže da onda palčeve zacijelo uvaljuje njima i da su
to onda sigurno srpski, odnosno hrvatski palčevi. Gore od toga; mislio je Morž,
može biti jedino ako shvate da nisu to palčevi njihovih suboraca, već obični
janjeći repovi. Najebat će onda i Huntin stari, a najebat će bogami i Hunta kad
se sazna da Kinez uvaljuje njihovu janjetinu za ljudsko meso.
Nasmijao se kad je skontao kako je u ratu ljudsko meso došlo kao janjetina.
Sjetio se kako su se lani speleolozi spustili u zloglasnu, bezdanu Zufkinu jamu
i otkrili na njezinu dnu kosti stotina partizana što su ih u onome ratu prije
pedeset godina tamo bacili ustaše, i kako mu je Šiljak, koji se tada spuštao
dolje, pričao da su to zapravo kosti uginule stoke, što su je seljaci odvajkada
bacali u tu duboku spilju.
Sjetio se velikog sranja kad se to otkrilo, samo što se nitko nije usuđivao o
tome javno govoriti, jer nitko nije smio naglas reći niti da su u zajedničkoj
grobnici hrvatskih mučenika na tardučkom groblju zapravo pokopani parti-
zani, a kamoli pravu istinu: da to, naime, nisu ni ustaše ni partizani, već kosti
nekoliko stotina davno crknutih krava, svinja, ovaca i druge živine. Sjetio se i
kako je Šiljak njemu i Hunti poslije ispričao da im je jedan franjevac rekao
tada baš tako nekako - kako u ratu ljudske kosti i ljudsko meso dođu kao
janjeće, kako i ne vrijedi mnogo više, jer čovjek, eto, ni mrtav ni živ nije nego
stoka.
I taman kad je htio tu svoju opasku iznijeti Zagoru, Moržu pade na pamet
zastrašujuća pomisao. Sazna li se da su podvaljivali janjeće meso za ljudsko i
najebu li zbog toga Hunta i stari, najebat će sigurno i on, Morž, što se
II. DIO
195
sve ove vrijeme kurčio janjećim trofejima. Uhvatio se gdje razmišlja kako o
tome nikad dosad nije razmišljao i kako uopće u posljednje vrijeme malo
razmišlja.
- A ova krv - iznenada će Zagor. - Jel to od onoga kolege dolje što je propuco
sebi nogu? Što je puco na nas?
- Jest... Cigo - odgovori Morž ne skrećući pogled prema crvenoj lokvici. - Išo se
počešat kalašom.
- Hiljadu mi bubnjeva Darkvuda, glavu smo mogli izgubit zbog njegovoga
svrabal
- To mu i mi stalno govorimo.
- A bogami se lijepo i udesio, mali prst je sjebo skroz - nastavi Zagor, pa se
nasmije kašljući duhanski dim. - A možda Kinez ima i koji nožni prst na
prodaju... da mu ga prišiju?