Page 103 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Blagajevca, samo zbog doktorice Rebac, susjede što ga je zbog njegove sangvi-
nofobije zadirkivala kad god bi ga vidjela i koja je - bio je potpuno uvjeren u to
- u školi izmišljala razne sistematske preglede i cijepljenja samo da njega
zajebava. Više je krvi vidio u njenoj ordinaciji nego u cijelome ovome ratu, koji
je uglavnom proveo u štabu 78. brigade. Zapravo, kad bolje razmisli, do ove
misije - u kojoj je završio jer je jedini znao rukovati motorolom - i Cigine
nesreće sa svrabom, krv je vidio samo na Isusovoj glavi u onoj crkvi, kad su
čistili Rušticu. Bitku za G oj čin, jedinu pravu borbu u svojoj kratkoj
prašinarskoj karijeri, cijelu je odležao u jarku uz staru cestu, praveći se mrtav,
u titanskom ratu živaca s mravom što mu je ušao u nosnicu i umalo mu došao
glave, kad su tri četnika bježeći iz G oj čina bukvalno preskakala Moržovo
beživotno tijelo. I onu granatu na Vučjoj glavi, što je ranila petoricu suboraca,
preživio je bez ogrebotine, stenjući i jaučući, previjajući se po travi i držeći za
nogu kao Života Ekremović iz "Ustaničkog", sve da ne bi morao pomagati
okrvavljenim suborcima.
- Znači bio si kad je... - zamucao je Morž - ...kad je taj tip pao u nesvijest?
Da bio?! - pomisli sad Zagor. Iako, opet, volio bi da nije. Dan danas pamti taj
dan.
- Sjećaš se onda i Žuže? - vješto skrene Morž s nezgodne teme.
- Žuže? - napravio se Zagor glup.
198
Jebo sad hiljadu dinara
Znao je da će se sjetiti onoga sa Žužom, znao je istoga časa kad je tip rekao da
je bio na toj regrutaciji.
- Doktorice Žužulj, kako se ne sjećaš? - živnuo je Morž. - Jesil bio kad se onome
tipu digo ispred nje?
Šta bio?! Zagor je zahvaljivao Bogu na onom tipu što je dva puta zaredom pao
u nesvijest i tako barem dijelom nadmašio njegovu bruku toga jutra. I kud sad,
usred rata; da naleti na nekoga tko je toga jutra bio u blagajevačkom Domu
zdravlja?
- Sjećaš se kad su nam pregledavali, kako se to kaže, držanje - nastavio je
Morž. - Mi u čekaonici nismo ni znali šta rade oni u sobi, a ušlo prvih pet, po
abecedi. Kad šta, trebalo se skinut do gola i ispred doktorice Žuže hodat tako
gol do prozora i natrag... sjećaš se?
Da sjeća?! Znao je da će biti belaja istog trenutka kad je zajedno s onom
četvoricom ušao u sobu i vidio doktoricu Danu Žužulj, legendarnu Ćoravu
Žužu, kako se đavolski smješka u tijesnoj kuti raskopčane dugmadi: dolje se
rastvorio trokut bijele Žužine desne butine, nehajno prebačene preko lijeve
noge, a gore trokut njenoga veličanstvenog poprsja, s onom divnom, dubokom
pukotinom, toplim klancem u koji bi Zagor najradije bio pao kao onomad
imam Zekerijah s minareta, malo zato što bi u taj kanjon skočio svaki
blagajevački klinac, a malo od srama, jer točno je ćutio kako mu se sva krv
slila dolje i kako mu batina pred doktoričinim očima izdajnički raste i propinje
se, poput onih ciklama iz dokumentarnih filmova kad na ubrzanim snimkama
niču iz zemlje, radosno bujaju, skaču i uspravljaju se k suncu.
-1 dok je napravio tri koraka, kurac mu stajao ko ban-dera - živo je
prepričavao Morž. - Stoji ovako on pred Žužom, ovako kurac pred njim. Da
umre od srama. A znaš šta Žuža? Uzela drveni lenjir i ovako, klep!
II »10