Page 106 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

djelo, ali nitko direktora Ko-stolomca nije mogao uvjeriti u suprotno, tim više
što je upravo profesor srpsko-hrvatskog u školskoj zbornici bio zadužen za
psine i što je upravo on onomad na naslovni-cu školskog lista pripustio Jimija
Hendrixa, osramotivši tada direktora škole koji je pred cijelom zbornicom re-
kao da narodni heroj Velja jest bio malo čupav, što jest jest, bio je, uostalom,
njegov prijatelj iz djetinjstva i on
to najbolje zna, kao što valjda on najbolje zna je li Vclja nosio brkove ili nije.
I što je - a to je bilo najvažnije - profesor Cvijanović s Kostolomčevom
kćerkom izgradio odnos temeljen na posebnoj vrsti povjerenja, onoj što nije
uobičajena između profesora i njegovih učenica, ni omiljena u njihovih očeva,
posebno ako su oni direktori škole.
Tko je drugi onda mogao biti odgovoran Što je na vratima kancelarije
direktora škole, doktora nauka Ko-ste Adžije, toga jutra osvanula pločica na
kojoj se velikim crnim slovima kočilo - DR. K. ADŽIJA? I što je do tada zloglasni
Kostolomac postao i sve do penzije ostao Drkadžija?
Niti sedam dana poslije jednoglasnom odlukom Osnovne organizacije Saveza
komunista profesor Boško Cvijanović isključen je iz Partije. Prema službenom
obrazloženju drastična kazna izglasana je zbog "izvrgavanja ruglu
komunističkih simbola i znamenja, te vrijeđanja osnovnih tekovina
socijalističke revolucije i Narodnooslobodilačke borbe", što je zapravo trebalo
značiti da omiljeni profesor Cvijo nije najebao zbog pločice na Drkadžijinim
vratima, već zato što je na prigodnoj školskoj svečanosti povodom
direktorove obrane doktorske radnje velikim nožem zasje-kao veliku tortu u
obliku zvijezde petokrake, izrezao je i iskasapio, te u slast pojeo srp i čekić.
- Sjećam se ja te frke - reče Hunta. - Ma Cvijo je to stavio sto posto.
- Jest, Cvijo - prisnaži Cigo odozdo. - A kako ti znaš Cviju?
- Pa on je poslije preselio u Brezovaču. Svi su znali to s Drkadžijom, zašto je
zglajzo. Izbacilo ga bilo iz Partije zbog toga. Predavo je on nama srpsko-
hrvatski u Srednjoj rudarskoj u Brezovači.
204
Jebo sad hiljadu dinara
- Aha; meni je predavo isto - upade Vili. - Dobar je bio Cvijo.
- Dobar, dobar. Mene za dvojku pito ko je autor Čer-čilovih memoara.
-Ko?
- Pa Čerčil.
- Znam, nego ko ti dao dvojku tebi?
- Cvijo, Jasere... nije valjda Čerčill
- Znači, to je Cvijina fora bila, to s Drkadžijom?
- Ma jest kurac, nije on to namjerno. Nije moglo da stane na pločicu cijelo ime,
pa stavio "Dr. K. Adžija". I jebi ga.
- Al u Brezovači se pričalo i da je pravi razlog što je Cvijo najebo taj što je
jebavo direktorovu čerku.
- Jest sad, imal iko da je nije jebavo?
- Baš! General Brekalo, taj Cvijo... -1 Đo.
- Al Đo jest! Reci im, Đo.
- Jest bogami i Đubre - procijedi Đo.
- Eto! I Đubre! Sad kad bolje razmislim, i ja sam je jebavo!
- Ma Đubre, general Brekalo - šapne Robi. - To je Bre-kalov nadimak.
- Brekalo je Đubre?