Page 50 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

kamenog zida. Nitko nije govorio, nitko nije disao. I srca su im stala tih
nekoliko trenutaka dok se podizala bijela Pakova zastava i na čas nikakvih
znakova života nije bilo na starome srpskom groblju preko puta Muzaferovih
Kuća, kao što nikakvih znakova života na tom groblju nije bilo zadnjih pedeset
godina i kao što ih na jednom groblju ne treba ni biti. I kao što ih uskoro
- pomislio je Robi - neće biti ni na ovome.
Pako je ispružio ruku koliko god je mogao i bijeli je stijeg sada stajao ponosno
na grobljanskom zidu. Bez daška vjetra, bijela je potkošulja na Ljubičinome
križu visila tužno obješena, kao da se i ona preplašila da će je netko vidjeti.
Onda je Pako dohvatio križ s obje ruke i lagano ga zanjihao. Onda ga je
zanjihao malo jače i bijela se zastava veselo zavijorila na starome groblju, kao
jedini trag života na cijelome suhom, sprženom i mrtvom Strmodolu. Onda je
gluhu tišinu prekinuo reski pucanj, pa još jedan, pa cijeli
98
Jebo sad hiijadu dinara
rafal. Nad kamenim zidom zaigrao je oblačić bijele prašine, lebdeći vrelim
zrakom još dugo nakon što se jeka rafalne pucnjave izgubila u vrletima
Prevale i Vilaje.
,,; 13.22 h
- Glavu ćemo jednoga dana izgubit zbog toga tvog svrabal - vikao je Cumur
dok se Cigo jaučući valjao na tornju Muzaferbegove kule.
- Auuuuujl
- Petnes miliona puta sam ti reko da ćemo glavu zbog toga jedanput izgubit... i
odakle ti ta ideja, bog ga jebo? - ponavljao je Cumur držeći se za ožiljak na
lijevoj sljepoočnici, koji je pulsirao i prijetio da prsne, pa da kroz njega u
krvavoj eksploziji sukne Ćumurov mozak. Glavobolja je sad već bila
neizdrživa.
- Auuuuujl - stenjao je Cigo.
- Sta je bilo? - uletio je Đo na krov kule dok je za njim izlazio Morž, noseći štap
s obješenom bijelom krpom. -Šta je bilo, ko je puco?
- Jebi ga... - pokazivao je Cumur na Cigu, koji se i dalje previjao i lelekao.
Morž pogleda tamo i trenutačno ga oblije hladan znoj. Pao bi opet u nesvijest,
znao je, da nije u zadnji čas pogledom umakao lokvici krvi pod Ciginom
nogom. Malo dalje od Cige ležao je njegov kalašnjikov, a kraj njega desna
čizma, pokidana kao da ju je neka zvijer izgrizla. Debela crna koža oko velike
rupe na čizmi pušila se kao cigareta.
- Sta je bilo, Cigo, jebo ga ti? - priskočio je Đo.
- Auuuuuj! - jaukao je Cigo odozdo.
- Jebi ga, Cigo je... - ponovio je nemoćno Ćumur priti-
100
Jebo sad hiljadu dinara
skajuči lijevom rukom sljepoočnicu. - Zasvrbilo ga u čizmi i išo se počešat,
znaš več... kalašom.
- Kakav kalaš? - vikao je Đo. - Kakav bolan svrab, šta vam je?!?
- Jest, sjedio je tu, ovako - rekao je Ćumur sjedajući na pod, oslonjen na gomilu
crvljivih greda. - Onda je ispružio nogu i uguro cijev u čizmu, ovako, da se
počeše, nišanom, znaš njega... i onda, jebiga... puklo. Pa išo izvuć kalaša i
ispalio cijeli rafal, sve kroz čizmu... tamo...
- Jebo te kalaš mrtva - šaptao je Đo.