Page 55 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

zajebem, jer to je tako očito, i onda mi pucaju u ovu moju stranu. A ja... ja se
bacim prema bližoj stativi i... "Mašinoimpex" je prvak Evropeee!
- Eto to, moj Ćumure - zaključio je tada Bogoljub Knezović dok mu se u oku
caklila suza - to ti je Palašekova tajna. Najveća vratarska tajna ikad. Sad je znaš
i čuvaj je. I pametno je koristi. Ne daj da te pročitaju. Iskoristi je na pravi
način, kad bude vrijeme... kao ja, kad sam obranio onaj penal Nado vezi.
Prošlo je može biti i tri godine prije nego što je Cumur postao prvi vratar
"Mašinoimpexa" i dočekao priliku kakvu je čekao. I to kakvu - dan-danas se
priča o njoj!
Nije to, doduše, bilo u Madridu, već više u Krvopolju i nije protivnik bio
"Juventus", već krvopoljski "Ustanički". Niti je to - što nije, nije - bilo finale
Kupa prvaka, već samo utakmica 29. kola zonske lige, ali zato derbi koji je
odlučivao o prvaku Krajine. I da: nije bio Michel Platini, već Života Evremović.
A brzi je Života Evremović u 86. minuti, kod rezultata
(dva naprama jedan za "Mašinoimpex", pobjegao iz ofsajd-
} zamke i sjurio se s desne strane prema Cumuru, baš poput
1 Bonieka iz "Juventusa" u onom povijesnom finalu protiv
108
Jebo sad hiljadu dinara
malog, seoskog kluba iz Koviljače. Ćumur je malo sačekao, pa onda instinktom
leoparda krenuo u susret Životi, kad se iznenada između njih stvorio lijevi bek
Mir sad Ateragić Cigo i pokupio Životu kao što je onomad brzi za Sarajevo
pokupio Haminog vola Nizguza.
Sudac je, dakako, pokazao na jedanaesterac, na što je bijesni Cigo otrčao do
kornera, iščupao zastavicu i dotrčao do Živote, koji se još previjao po travi
držeći se za nogu, te ga stao mlatiti korner-zastavicom vičući: "Tako te nisam,
majku ti jebem! Evo ti sad, pa kad je faul, neka te barem boli, pička ti materina
ustanička!!!"
Cigo je, naravno, dobio crveni karton - da postoji crni, i crni bi dobio koliko je
naljutio suca Baburu - a Ćumur priliku života: da obrani penal i donese
"Mašinoimpexu" prvu titulu nakon punih 19 godina!
Na zaprepaštenje cijelog stadiona i Živote Evremovi-ća, stao je Ćumur tada
najprije na sredinu gola, pa se onda pomakao dva-tri koraka ulijevo. Tri i pol
tisuće pari očiju zapanjeno je gledalo golemu rupu na desnoj strani gostujućeg
gola, gledalo ju je u nevjerici i jedanaest pari očiju igrača "Ustaničkog", a par
očiju koviljačkog trenera Ante Ilijaševića kolutao je popucalih kapilara dok je
urlao prema svom vrataru, koji je i dalje skakutao na gol-crti sasvim blizu
svoje lijeve stative.
Cumur je pogledao trenera hladan poput zore i jedva primjetno mu namignuo:
nije trener Ilijašević imao pojma da je sve pod kontrolom, da je Cumur čuvar
najveće od svih vratarskih tajni, Palašekove tajne penala, kao što to nije znao
nitko na krvopoljskom stadionu - ni publika, ni skamenjeni Cigo, ni zbunjeni
sudac Babura.
Pa kako bi to onda mogao znati Života Evremović, koji je nakon kratke
izmjene upitnih pogleda sa svojim trenerom loptu unutrašnjom stranom
kopačke precizno
I BIO
lit
plasirao u onu tako očito praznu stranu "Masu va" gola, što se nudila zjapeći