Page 52 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Evremovič, Đoova je bijela zastava bila korner-zastavica, a bijesni Đo, ovako
psujući i galameči, bio je u stvari nitko drugi do Cigo.
Cumur je, kao i onda, stajao sa strane: on če svakako na kraju platiti za sve.
Kako zna? Zbog toga ga i muči glavobolja, takva da bi se i s Jaserom za glavu
mijenjao.
Sad je to izgledalo tako davno: Željko Buza zvani Ćumur bio je perspektivni
mladi vratar "Mašinoimpexa", prva rezerva iskusnom golmanu Tasiču, a
trener im je bio Bogoljub Knezovič, i sam nekadašnji vratar toga kluba,
osobenjak poznat po tri stvari: bio je fanatični navijač beogradskog
"Partizana", cijeli je život patio od glavobolje i gutao tablete rastopljene u pivu
i bio je - po tome je ostao najpoznatiji - specijalist za obrane jedanaesteraca.
Stariji navijači "Impexa", oni što taj klub još uvijek zovu "Vila-ja", i danas
pričaju kako je kasnih šezdesetih kao veteran obranio penal Peri Nadovezi,
čuvenom centarforu splitskog "Hajduka".
Jednoga je dana na treningu pod Biskom Bogoljub odvojio Ćumura od ostalih
vratara i povjerio mu kako je njega odabrao da bude sljedeći čuvar najveće
vratarske tajne, tajne koju je njemu, kao klincu, prije pedeset godina prenio
legendarni Abo Koen, predratni vratar "Vilaje", samo dva dana prije nego što
su ga odvele ustaše.
- Kakve tajne? - pitao je Ćumur trenera Bogoljuba.
- Palašekove tajne - rekao je značajno trener. - Tajna penala koju je Koenu na
studiju u Češkoj povjerio veliki Palašek, golman "Sparte". Ti ćeš biti njen
sljedeći čuvar.
- Kakva... kakva tajna penala? - zbunjeno je pitao mladi vratar Željko Buza. - O
čemu se radi u toj tajni?
- Stani na gol tamo, hajde - pokazao je trener na po-
moćni gol u dnu igrališta, uzeo loptu i viknuo: I lamoooo! Harno, makni
kravu!
- Evo - rekao je Ćumur kad je stao na gol. - Šta sad.1
- Zamisli sad da smo u Juventusu i igramo finale Kupa evropskih šampiona -
počeo je trener Bogoljub od Ćumu-rova mjesta brojati korake. - Osamdeset
hiljada navijača "Juventusa" je na tribinama, vrijeme prohladno, ali atmosfera
zagrijana do usijanja. Jesil zamislio?
- Jesam - cupkao je Ćumur na gol-crti. - Samo, ne može vam utakmica bit u
Juventusu, kako u Juventusu?
- Kako kako? - zbunjeno je trener stao na sedmom koraku. - Nego odakle je
"Juventus", iz Bugojna?!?
- Ne to - odgovorio je Ćumur. - Finale Kupa prvaka se igra na neutralnom
terenu. Ne može "Juventus" igrat finale u Juventusu, to oću da kažem.
- Dobro, idemo u Real Madrid, jel može Real Madrid?
i, - Može - stade Ćumur opet skakutati po gol-crti.
:: - A može li ovdje u Real Madridu večeras da se ispiše nova stranica
fudbalske istorijeee?... - počeo je sad trener Bogoljub imitirati glas
televizijskih komentatora. Ćumur ga je slušao zatvorenih očiju, uranjajući u
dramu u Real Madridu. - Mali "Mašinoimpex" iz male Koviljače, iz male, ali
hrabre Jugoslavije, u finalu Kupa šampiona Evrope, u devedestoj minuti vodi
protiv velikog, moćnog "Juventusa" s jedan naprema nulaaa! Publika je na
nogama, čeka se posljednji zvižduk sudije Palotajaaa!
- U, bog te jebo! - uživio se Ćumur.