Page 11 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

nekom šeiku prodao Uzeirpašinu džamiju u Prečnju, otvorio unosan obrt
švercanja hongkonških dolara, "najjačih od svih američkih dolara". Kažu da ga
je pred rat na probu zvao splitski "Hajduk", ali Cigo je tada već imao potpisan
unosan dvogodišnji ugovor sa sarajevskim Centralnim zatvorom.
Željko Buza zvani Ćumur, vratar "Mašinoimpexa" i Cigin najbolji prijatelj,
uvjeravao je poslije suigrače da nije kriv Cigo ni njegov svrab, već da je kriva
Eliza Đogaš, kćerka direktora "Mašinoimpexova" OUR-a Auto-dijelo-vi, koja ga
je zavela na maturalnoj zabavi i nakon osam i pol mjeseci privela matičaru,
gdje mu je na prst stavila zlatni prsten, isti onaj koji će mu dvije godine, pet
mjese-
I. DIO
25
ci i 57 minuta poslije zapeti o čarapu i zaglaviti u desnoj kopački.
Cigi, međutim, nije bilo do zajebancije, naročito kada je nakon propale
nogometne karijere morao spašavati i brak, ozbiljno načet zagonetnim
nestankom vjenčanog prstena s lijeve ruke, a onda gotovo nepovratno uništen
rijetko glupim i neuvjerljivim objašnjenjem uplakanoj Eli, suludom pričom o
tome kako mu je usred utakmice u Brezovači taj prsten zaglavio u kopački, da
su zato primili gol i ispali iz Kupa, da je zbog tog njenog prstena bijesno bacio
kopačku i slučajno pogodio linijskog suca Skenderćehajića i da ga je na koncu,
onako ljut, skinuo s prsta i njime gađao glavnog suca Radu Uršuša kad mu je
ovaj pokazao crveni karton: zato, eto, nema prstena na njegovoj lijevoj ruci. I
neka ne pita što ga nije tražio, jer poslije utakmice ga je pola sata tražila cijela
momčad "Mašinoimpexa", ali on kao da je u crnu Bosnu propao.
Gluplju priču Eliza Đogaš udana Ateragić nije čula u cijelom svom životu, i
neće je čuti sve do jedne nedjelje prije mjesec dana, na vjenčanju kolegice
Adele, izbjeglice iz Brezovače, na čijoj je ruci prepoznala prsten koji je ona
onomad stavila na prst svome Cigi. Na Elino zbunjeno pitanje o prstenu Adela
je tada ispričala nevjerojatnu, veliku ljubavnu priču, najveću svih vremena, od
onih iz herc-ro-mana, po kojima se snimaju filmovi s Richardom Cham-
berlainom - govorile su žene na Adelinoj svadbi.
Ovaj ljubavni film počinje nakon velikog požara oko Brezovače, kad su
izgorjela dva hrvatska sela i kad su za podmetanje vatre bili optuženi
brezovački muslimani. Tamošnji je HVO na stadionu "Herceg Stjepana", neka-
dašnjeg "Rudara", sakupio sve muškarce islamske vjere, među njima i
Adelinog Mirzu, zajedno s ocem i bratom. Tu, na rubu igrališta, ležeći u izrasloj
i suhoj travi na kojoj
26
Jebo sad hiljadu dinara
su nekada ležala i valjala se desna krila Gračaničkokra-jinske lige, Mirza je
drugoga jutra našao taj zlatni prsten, tako čist i sjajan da je izgledalo - pričao
joj je poslije - kao da je maslačak procvjetao zlatom i prstenom zaprosio tra-
tinčicu. S unutrašnje strane prstena izlizanim je slovima bilo ugravirano
MIRSADELA, tako nekako, što je netko mogao pročitati kao "Mirsad" i "Ela", a
njen Mirza, naravno, kao "Mirza" i "Adela", protumačivši to kao znak kojim mu
dobri Alah poručuje da če preživjeti i ustaški logor na stadionu i cijeli ovaj
ratni džehenem i da če tim prstenom zaprositi svoju tratinčicu Adelu. Samo ga
je, eto, trebalo malo smanjiti kod glasovitog blagajevačkog zlatara Arslana, što
se bio doselio na Ugurluk. Zapravo, valjalo ga je dosta smanjiti, jer bio je taj