Page 9 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara
P. 9

Jebo sad hiljadu dinara
                     ni radosno brundanje labradora Bretta, ni razigrana truba njegova landrovera,
                     ni valovita Cooderova gitara. Cutio je samo vrele ubode one slane kapljice
                     zarobljene u desnom oku.
                     I. DIO
                     21
                     9.11 h
                     Jednog dana zbog tebe i tvoga svraba izgubit ćemo glavu - čitao je nepogrešivo
                     iz Cumurovih očiju, ali Cigo si jednostavno nije mogao pomoći. Svrab je bio
                     upravo nepodnošljiv, pojačan onim strašnim osjećajem nemoći što je noga
                     zarobljena u vojničkoj čizmi i što nikakva pomoć izvana ne može stići u
                     njezine mračne, smrdljive dubine. Jer lakše je bilo onomad poslije potresa iz
                     brezovačkog rudnika izvući cijelu smjenu Ciginog starog na čelu s ludim
                     Furudžijom, nego spasiti Cigu nemilosrdnog svraba pod debelom kožom
                     tabana, u najdubljem oknu njegove desne čizme.
                     Nije pomagala ni žica češačica, sprava koju je Cigo u koviljačkoj kasarni
                     konstruirao posebno za tu namjenu, zapravo tek komad deblje bakrene žice
                     čijih je zadnjih pet-šest centimetara ogoljeno i iskrivljeno pod pravim kutem:
                     tu je žicu Cigo uvlačio u čizmu do dna, potom je rotirao tako da se onih
                     spasonosnih pet centimetara zavuče između uloška i tabana, a sam vrh,
                     nekoliko milimetara žice ogoljene i opet zakrivljene prema gore, zagrebe po
                     čarapi točno na epicentru svraba.
                     Revolucionarni Cigin patent u praktičnoj je upotrebi pokazao dva nedostatka.
                     Prva je nevolja sama priroda svraba na nepristupačnim površinama, poput
                     onoga među lopaticama, ili pod jajima u ženskom društvu, ili, recimo, na
                     tabanima u vojničkim čizmama - šejtanska narav svraba
                     22
                     Jebo sad hiljadu dinara
                     I. DIO
                     23
                     koji bježi od češanj a kao žohar od svjetla i neuhvatljiv, baš poput malih crnih
                     skarabeja, svrbi najprije malo niže, pa malo više, sve izmičući noktima, vilici,
                     nožu, grani i ostalim priručnim pomagalima, pa tako i bakrenoj žici u vrlo
                     ograničenom manevarskom prostoru vojničke čizme.
                     Drugom se nevoljom pokazao oštar karakter same žice, čiji se blagotvorni vrh
                     svaki, ali baš svaki put zaplitao u poderanu čarapu - upravo kao onomad Elzin
                     prsten, čut ćete uskoro i tu priču - kidajući najprije Cigine živce, a onda i kožu
                     na njegovim tabanima, nakon čega je čizmu opet valjalo skidati, što je
                     poništavalo sam smisao bivstva žice češačice kao takve.
                     Jednog dana zbog tebe i tvoga svraba izgubit ćemo glavu - čitao je Cigo
                     nepogrešivo iz Cumurovih očiju, baš kao prije rata na starom igralištu pod
                     Biskom, kad bi ga na treninzima znali zasvrbjeti tabani u kopačkama.
                     Nije tada, istina, u očima trenera i suigrača čitao kako će zbog toga njegova
                     svraba jednom izgubiti glavu, već samo utakmicu, ali ono što ga je danas
                     uznemiravalo jest činjenica daje Fudbalski klub "Mašinoimpex" iz Koviljače
                     naposljetku upravo zbog toga njegova svraba zaista izgubio utakmicu. I to ne
                     bilo koju, nego polufinale općinskog Kupa u Brezovači protiv tamošnjeg
                     "Rudara", kad ga je u 57. minuti, kod rezultata 1:1, taban desne noge krvnički
                     zasvrbio baš u trenutku kad je Hajro Šabanadžić nadirao s njegove strane,
   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14