Page 157 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Hoće li se prihvatiti pravilo da se talent pisca sastoji u tome da od
pravila pravi izuzetak; daleko je više onih koji izuzetke pretvaraju u
pravila.

Znanost i umjetnost sastoje se podjednako u projiciranju svijeta na
neke koordinate. Različiti su oblici samo u različitosti koordinata. Svi
su realistički oblici projicirani na nepokretne, plošne koordinate
Euklidova svijeta. U prirodi tih koordinata nema, nema tog ogra­
ničenog, nepokretnog svijeta, on je konvencija, apstrakcija, nereal­
nost. I zbog toga je realizam, bilo “socijalistički”, bilo “buržoaski”,
nerealan: neizmjerno je bliže zbilji projiciranje na kose površine u
kretanju — ono što jednako čini nova matematika i nova umjetnost.
Ne primitivni realizam, ne realia, nego realiora — sastoji se u po­
maku, u izvrtanju, u iskrivljavanju, u neobjektivnosti. Objektivan je
objektiv fotografskog aparata.
Novi oblik nije svima razumljiv, mnogima je težak. To je mo­
guće. Navikom stečeno, banalno, dakako je jednostavnije, ugodnije,
udobnije. Vrlo je jednostavan Euklidov svijet i vrlo je težak Einstei-
nov — ali se ipak ne možemo vratiti Euklidu. Nikakva revolucija,
nikakva hereza nije udobna i nije lagana. Zato što je skok — raskid s
lagodnom krivuljom evolucije, a raskid je rana, bol. Ali valja ranja­
vati: većina boluje od nasljedne spavaće bolesti, a bolesnike koji
boluju od te bolesti (entropije) ne smije se puštati da spavaju jer će
nastupiti posljednji san, smrt.
Od iste bolesti često boluju umjetnici, pisci: sito su zaspali u
nekoć izmišljenom i dvostruko usavršenom obliku. I nema snage
samoranjavanja, napuštanja voljenoga, odilaženja iz soba na koje su
navikli i koje mirišu na lovorovo lišće — na čistinu radi novoga
početka.
Istina, raniti sebe, teško je, pa čak i opasno. Ali živome da živi
danas kao jučer, a jučer kao danas —još je teže.

God. 1923.
Prev. Aleksandar Flaker

158