Page 158 - Yegnevy Zamyatin - Mi

POGOVOR

Zamjatinova distopija

Distopijom ovdje i drugdje nazivamo tekstove koji opovrgavaju
utopijsko viđenje budućnosti, ostajući, međutim, kritikom utopije
kao zatvorenoga prostora. Drugi su u opticaju korespondentni poj­
movi antiutopije ili pak crne utopije.

Roman Evgenija Zamjatina Mi pisan je jamačno 1920. i dovrša­
van 1921. Svome prijatelju i ilustratoru Blokove Dvanaestorice,
Juriju Annenkovu, čitao je Zamjatin poglavlja iz romana ljeti 1921, u
vrijeme kada je pripremao prijevode Wellsa i Thackeraya. Namje­
ravao je roman objaviti bilo kod Gržebina u Berlinu (nakladnik je
poslovao i u Rusiji) bilo u “Alkonostu”. U izvorniku, međutim, djelo
nije tada objavljeno. Roman je ugledao svjetlo na engleskom u New
Yorku 1924. i na češkom u Pragu 1927. kada je ruski emigrantski
časopis tiskao nepotpuni ruski tekst — što je kasnije poslužilo
povodom hajke na autora. Potpuno rusko izdanje ostvareno je tek
1952. u New Yorku, a danas su Zamjatinova djela u potpunosti pris­
tupačna u Rusiji. Međutim, roman je u dvadesetim godinama u Rusiji
smatran književnom činjenicom, o njemu se javno diskutiralo i pisani
su kritički osvrti.
U vrijeme kada je roman pisan, rusko se društvo poslije boljše­
vičkog prevrata još nije bilo strukturiralo i nije davalo mnogo građe
za oblikovanje zatvorenoga prostora buduće Jedine Države, nego se
mogao shvatiti samo kao memento novim vladarima jedne šestine
zemaljske kugle. Roman je postavljao pitanja o konačnom cilju za­
početih procesa i to na tragu onih pitanja koja je već Dostojevskij
postavljao utopijskim “falansterima” Čemyševskog (usp. Zapise iz
podzemlja).
Pobude Zamjatinovoj zabrinutosti za sudbinu boljševičke revolu­
cije mogle su u vrijeme pisanja romana izazivati s jedne strane
intelektualni projekti kakvi su se pojavljivali unutar ruske avangarde,
s druge pak strane iskustva čvrsto strukturiranog građanskog društva

159