Page 48 - Yegnevy Zamyatin - Mi

Naši bogovi — ovdje su; dolje, s nama — u Uredu, u kuhinji, u
radionici, u zahodu; bogovi su postali kao mi: dakle — mi smo
postali — kao bogovi. I doći ćemo k vama, nepoznati moji planetarni
čitatelji, kako bismo i vaš život učinili božanstveno-razumnim i toč­
nim, kao stoje naš...

Bilješka 13.

Koncept: MAGLA. TI. POTPUNO BESMISLEN DOGAĐAJ.

Probudio sam se u zoru — u oči ružičasti, čvrsti nebeski svod. Sve je
dobro, okruglo. Navečer će doći O. Ja sam nesumnjivo već zdrav.
Osmjehnuo sam se, zaspao.
Jutarnje zvono — ustajem — i sasvim drugo: kroz stakla stropa,
zidova, posvuda, svugdje, od jednog kraja do drugog — magla.
Poludjeli oblaci, sve je teže — i lakše, i bliže i više nema granica
između neba i zemlje, sve leti, kopni, pada, ni za što da se uhvatiš.
Nema više kuća: stakleni zidovi rastvorili su se u magli, kao krista-
lići soli u vodi. Gledajući s pločnika — tamne figure ljudi u kućama
— izgledaju kao izmjerene Čestice u košmamom, mutnom rastvoru
— vise nisko i više, i još više — na desetom katu. I sve se dimi —
možda, nekakav neočekivani budući požar.
Točno u 11:45 — namjerno sam tada pogledao na sat — da bih se
uhvatio za brojeve — da bi me barem brojevi spasili.
U 11:45, prije nego što sam trebao poći na uobičajene fizičke
radove, u skladu s Tablicom Sati, svratio sam u svoju sobu.
Odjednom telefon, glas — dugačka, polagana igla u srce:
— Aha, kod kuće ste? Drago mi je. Čekajte me na uglu. Otići
ćemo... ma, vidjet ćete kamo.
— Vi vrlo dobro znate: ja sada moram na posao.
— Vi vrlo dobro znate da ćete napraviti onako kako vam ja
kažem. Do viđenja. Za dvije minute...
Za dvije minute stajao sam na uglu. Morao sam joj pokazati đa
mnome upravlja Jedina Država, a ne ona. “Onako kako vam ja
kažem”... I još je sigurna: čuje se po glasu. Ali, sad ću porazgovarati
s njom onako kako treba.

48