Page 180 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Ali kako to najbolje učiniti?

Godine 1984. krenuo sam istim putem kao i Descartes. U to vrijeme nisam
znao da je to isti put i ne želim se uspoređivati s Descartesom kojega se s
pravom smatra jednim od najvećih filozofa svih vremena. No bio sam uistinu
obuzet sumnjom. Do trenutka kada sam mogao shvatiti temelje Darwinove
teorije već sam prerastao plitko kršćanstvo svojega mladenaštva. Nakon toga

nisam više mogao vidjeti razliku između temeljnih elemenata kršćanskoga
vjerovanja i pukih maštarija. Socijalizam, koji mi je uskoro postao vrlo
privlačan, pokazao se jednako manjkavom alternativom. Čitajući Orwella
postupno sam uvidio da dobar dio takva razmišljanja nije motiviran pravom
brigom za siromašne već mržnjom prema bogatima i uspješnima. Osim toga,

socijalisti su u svojoj biti bili veći kapitalisti od kapitalista. Jednako su snažno
vjerovali u novac, samo su smatrali da bi problemi koji muče čovječanstvo
nestali kada bi novac imali drugi ljudi. To jednostavno nije točno. Mnogo je
problema koje novac ne može riješiti, a neke može samo pogoršati. I bogati se
ljudi razvode, udaljuju od svoje djece, pate od egzistencijalne tjeskobe,
pobolijevaju od raka i gubitka pamćenja i umiru sami i nevoljeni. Liječeni
ovisnici koji imaju tu nesreću da su bogati rasipaju sav novac: propiju ga ili

ušmrču, a dosada teško pritišće ljude koji nemaju što raditi.
U isto me vrijeme mučio hladni rat. Opsjedao me. Imao sam noćne more
zbog njega. Zbog njega sam zašao u pustinju, u dugačku noć ljudske duše.

Nisam mogao razumjeti kako je došlo do toga da su dva najveća svjetska
politička bloka odlučna međusobno se uništiti. Jesu li oba sustava jednako
proizvoljna i iskvarena? Je li u pitanju samo razlika u mišljenju? Jesu li sve
vrijednosne strukture samo krinka političke moći?
Jesu li svi poludjeli?

Što se točno dogodilo u dvadesetomu stoljeću? Kako to da je toliko desetaka
milijuna ljudi moralo umrijeti, biti žrtvovano novim dogmama i ideologijama?
Kako to da smo uspjeli otkriti nešto gore, puno gore, od aristokracije i

izobličenih religijskih vjerovanja koje su komunizam i fašizam tako racionalno
htjeli zamijeniti? Koliko je meni poznato, nitko nije imao odgovor na ta pitanja.
Poput Descartesa, i ja sam bio obuzet sumnjom. Tražio sam nešto - bilo što - što
bih mogao smatrati neospornim. Želio sam stijenu na kojoj bih izgradio svoju
kuću. I pronašao sam je, sumnja me dovela do nje.

Jednom sam čitao o posebno podmukloj praksi u Auschwitzu. Stražar bi
prisilio zatvorenika da nosi vreću mokre soli od pedeset kilograma s jedne strane