Page 182 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 182

nikada,  ni  zbog  čega.  Laganje  vodi  u  pakao.  Upravo  su  velike  i  male  laži

               nacističkih i komunističkih zemalja uzrokovale smrt milijuna ljudi.
                    Promislite zatim kako je dobro ublažavati nepotrebnu bol i patnju. Učinite to
               svojim aksiomom: djelovat ću najbolje što mogu kako bih umanjio nepotrebnu
               bol  i  patnju.  Sada  ste  na  sam  vrh  svoje  moralne  hijerarhije  stavili  niz
               pretpostavki  i  djelovanja  usmjerenih  prema  poboljšanju  Bića.  Zašto?  Zato  što

               znamo što je alternativa. Alternativa je dvadeseto stoljeće. Alternativa je toliko
               nalik  paklu  da  razlike  gotovo  i  nema.  A  suprotno  od  pakla  je  raj.  Staviti
               ublaženje nepotrebnih boli i patnja na vrhunac svoje hijerarhije vrijednosti znači
               raditi na ostvarenju kraljevstva Božjega na zemlji. To je stanje, i stanje uma.

                    Jung je primijetio da je za čovjeka izgradnja moralne hijerarhije neizbježna -
               iako ta hijerarhija može biti loše posložena i kontradiktorna. Po Jungu, ono što
               pojedinac  stavi  na  vrh  svoje  moralne  hijerarhije  praktično  predstavlja  najvišu
               vrijednost te osobe, to je njezin bog. To je ono što ta osoba potvrđuje svojim
               djelima. To je ono u što ona najdublje vjeruje. Ono što djelima potvrđujemo nije
               činjenica ili čak niz činjenica. To je osobnost - ili, točnije, odabir između dvije

               potpuno  suprotne  osobnosti.  Odabir  između  Sherlocka  Holmesa  i  Moriartyja.
               Između Batmana i Jokera. Između Supermana i Lexa Luthora, Charlesa Xaviera
               i Magneta, i Thora i Lokija. Između Abela i Kajina. Između Krista i đavla. Ako
               osoba  djeluje  na  oplemenjivanju  Bića,  na  utemeljenju  raja,  tada  je  kao  Krist.
               Ako djeluje na razaranju Bića, na stvaranju i širenju nepotrebne patnje i boli,

               onda je đavao. To je neizbježna arhetipska stvarnost.
                    Probitačnost  je  djelovanje  po  slijepomu  nagonu.  To  je  kratkoročna  dobit.
               Probitačnost je skučena i sebična. Laže da sebi probije put. Ništa ne uzima u
               obzir. Nezrela je i neodgovorna. Smisao je njezin zreli nadomjestak. Smisao se
               javlja  kada  su  nagoni  regulirani,  organizirani  i  ujedinjeni.  Smisao  nastaje

               međudjelovanjem između mogućnosti svijeta i vrijednosne strukture unutar toga
               svijeta.  Ako  je  vrijednosna  struktura  usmjerena  prema  poboljšanju  Bića,
               otkriveni će smisao omogućavati život. Bit će protuotrov kaosu i patnji. Sve će
               učiniti važnim. Sve će učiniti boljim.

                    Ako  djelujete  ispravno,  vaši  će  vam  čini  omogućiti  psihološki  integritet,
               danas, sutra i daleko u budućnosti, i pritom ćete biti korisni sebi, svojoj obitelji i
               široj okolini. Sve će se poredati i ustrojiti oko jedne osi. Sve će se posložiti i
               uroditi  maksimalnim  smislom.  To  poslagivanje  je  područje,  u  prostoru  i
               vremenu,  koje  zapažamo  svojom  sposobnošću  da  iskusimo  više  od  onoga  što
               otkrivamo  osjetilima  koja  su  očito  ograničena  na  prikupljanje  i  iznošenje
   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187