Page 181 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 181

velikoga  kompleksa  na  drugu  -  i  da  je  zatim  vrati  natrag.  Arbeit  macht  frei,

               pisalo je iznad ulaska u logor. „Rad oslobađa“, a sloboda je bila smrt. Nošenje
               soli bilo je besmisleno mučenje. Bilo je to umijeće zla. Omogućilo mi je da sa
               sigurnošću utvrdim kako su neka djelovanja u potpunosti pogrješna.
                    Aleksandar  Solženjicin  pisao  je  o  strahotama  dvadesetoga  stoljeća,  o
               desetcima  milijuna  ljudi  koji  su  bili  otrgnuti  od  posla,  obitelji,  osobnoga

               identiteta i života. U djelu Arhipelag Gulag, u drugome dijelu drugoga sveska,
               pisao  je  o  nirnberškome  procesu  koji  je  smatrao  najznačajnijim  događajem
               dvadesetoga stoljeća. Zaključak toga procesa? Neka su djela u sebi toliko užasna
               da se protive samoj naravi ljudskoga Bića. Ta je istina temeljna, vrijedi za sve
               kulture,  za  svako  vrijeme  i  prostor.  Postoje  zla  djela  koja  se  ničim  ne  mogu

               opravdati.  Dehumanizirati  ljudsko  biće,  uniziti  muškarca  ili  ženu  do  razine
               parazita,  mučiti  ih  i  zaklati  ne  razmišljajući  o  njihovoj  nevinosti  ili  krivnji,
               nanošenje boli pretvoriti u umijeće - pogrješno je.
                    U  što  ne  mogu  sumnjati?  U  stvarnost  patnje.  Patnja  ne  trpi  argumente.
               Nihilisti je ne mogu potkopati skepticizmom. Totalitaristi je ne mogu protjerati.

               Skeptici  ne  mogu  umaknuti  njezinoj  stvarnosti.  Patnja  je  stvarna,  a  umješno
               nanošenje boli drugoj osobi, samo zato da pati, pogrješno je. To je postao kamen
               temeljac  mojega  vjerovanja.  Istražujući  najmračnije  dubine  ljudske  misli  i
               djelovanja  uvidio  sam  da  sam  i  sam  sposoban  djelovati  poput  nacističkoga
               čuvara, ili upravitelja gulaškoga arhipelaga, ili mučitelja djece u tamnici, i tada

               sam shvatio što znači „preuzeti na sebe grijeh svijeta“. Svako ljudsko biće ima
               golemu sposobnost za zlo. Svako ljudsko biće a priori razumije, ne možda ono
               što je dobro, ali zacijelo razumije što to nije. A ako postoji nešto što nije dobro,
               onda  postoji  i  nešto  što  je  dobro.  Ako  je  mučenje  drugih  ljudi,  patnje  radi,
               najgori grijeh - tada je dobro sve ono što je dijametralno suprotno tome. Dobro
               je sve što sprječava da do toga dođe.

                    Smisao kao više dobro
                    Iz ovoga sam izvlačio svoje temeljne moralne zaključke. Ciljaj visoko. Budi
               pozoran. Popravi ono što možeš popraviti. Ne budi ohol u svojemu znanju. Teži
               poniznosti zato što se totalitarni ponos očituje u netoleranciji, tlačenju, mučenju i
               smrti.  Posvijesti  vlastitu  nedostatnost  -  svoj  kukavičluk,  zlonamjernost,
               ogorčenost i mržnju. Uzmi u obzir smrtonosnost vlastitoga duha prije nego što se

               usudiš  optuživati  druge  i  prije  nego  što  počneš  popravljati  tkaninu  svijeta.
               Možda nije kriv svijet. Možda ste krivi vi. Niste uspjeli ostaviti trag. Promašili
               ste  metu.  Lišeni  ste  Božje  slave.  Sagriješili  ste.  Sve  je  to  vaš  doprinos
               nedostatnosti  i  zlu  u  svijetu.  I,  iznad  svega,  nemojte  lagati.  Nemojte  lagati
   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186