Page 204 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

Kaliforniji.

Opasnost je siva.

* * *

Rado bih da je Luke ovdje, u ovoj spavaćoj sobi, dok se oblačim,
da se mogu s njime posvađati. Besmisleno, ali upravo to želim.
Svađu, oko toga tko bi trebao potrpati prljavo posuđe u stroj za

pranje, tko je na redu za sortiranje prljavog rublja, pranje zahoda;
oko nečeg svakodnevnog i nevažnog u općem zakonu svemira.

Mogli bismo se čak posvađati i oko toga što je važno, nevažno.
Kakva li užitka. Doduše, nismo to često činili. Posednjih dana

zamišljam čitave bitke, a nakon toga i pomirenja.

* * *

Sjedim na stolici, vijenac na stropu lebdi mi nad glavom, kao
zamrznuta aureola, kao nula. Rupa u svemiru gdje je eksplodirala

zvijezda. Prsten na vodi u koju je bačen kamen. Sve je bijelo i
okruglo. Čekam da se dan odvije, da se zemlja okrene, u skladu s
okruglim brojčanikom neumoljiva sata. geometrijski dani kruže i

kruže, glatko i podmazano. Znoj mi već izbija na gornju usnu,
čekam dolazak neizbježnog jajeta, mlakog i bezličnog poput sobe, sa

zelenkastim slojem na žumanjku i s blagim okusom sumpora.

* * *

Danas, kasnije, s Glenovom, na šetnji poslije kupovine:
Odlazimo do crkve, kao obično, i gledamo grobove. A zatim Zid.
Danas na njemu vise samo dvojica: jedan je katolik, premda nije

svećenik, obilježen križem okrenutim naopačke, a drugi pripada
drugoj, meni nepoznatoj sekti. Drugo je tijelo obilježeno samo s

crvenim J. To nije kratica za Židov, njih obilježavaju žutim
zvijezdama. Osim toga, njih rijetko viđam na Zidu. Budući da su ih

proglasili Jakovljevim sinovima i time im dali poseban status, mogli
su birati. Mogli su se obratiti ili emigrirati u Izrael. Mnogo ih je