Page 73 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

vremena. Sapunam se, služim se četkom za ribanje i plavučcem za

struganje debele kože. Daju nam ta puritanska pomagala. Želim biti
apsolutno čista, sterilna, bez bakterija, poput površine Mjeseca.
Neću se moći prati večeras, ni poslije, cijeli dan. Smeta, rekli su, pa

čemu riskirati?
Ne mogu a da ne vidim, sada, malo tetovirano mjesto na

gležnju. Četiri brojke i oko, kao na pasošu, ali obrnutim redom. To
je jamstvo da nikada neću moći potpuno nestati u nekoj drugoj

okolini. Suviše sam važna, suviše rijetka. Ja sam nacionalno
bogatstvo.

Povlačim čep na izljevu, brišem se, stavljam crveni frotirski
ogrtač. Ostavljam današnju haljinu koju će Cora odnijeti na pranje.
U sobi se ponovno odijevam. Uvečer nisam obavezna nositi bijelo

oglavlje, jer ne izlazim. Svi u ovoj kući znaju mi lice. Crveni veo ipak
stavljam, i on pokriva moju vlažnu kosu, glavu koja nije obrijana.

Gdje li sam gledala onaj film o ženama kako kleče na gradskom
trgu, drže ih nečije ruke, a njihova kosa otpada u čupercima? Što su

učinile? Zacijelo je to bilo davno kad se ne mogu sjetiti.

* * *

Cora mi donosi večeru, pokrivenu, na poslužavniku. Kuca prije

no što uđe. Zbog toga mi se sviđa. Očito misli kako mi je stalo do
onoga što smo nekada nazivali svojim mirom.

»Hvala« kažem uzimajući poslužavnik, a ona mi se čak smiješi,
ali se okreće ne odgovorivši. Kad smo same, nekako je plaha.

Stavljam poslužavnik na bijelo obojeni stolić i privlačim stolicu.
Skidam poklopac s poslužavnika. Pileći batak, prepečen. Bolje nego

krvav, a to je drugi način kako ga ona pripravlja. Rita zna kako će
pokazati da je kivna. Pečeni krumpir, mahune, salata. Za desert
kruške iz konzerve. Hranjivo, ali neukusno. Zdrava hrana. Morate

dobiti potrebne vitamine i minerale, govorila je čedno Tetka Lydia.
Morate biti dostojne novog bića. Ali, nema kave, čaja, ni alkohola.

To se proučavalo. Tu je i papirnata salveta, kao u kafeterijama.