Page 132 - Meša Selimović - Tvrđava

rijeciina. Kao kadijin potpis ispod svega sto je rekao. Zato je blistao kao mlada
na vjencanju.
- Vi cete reci sta imate, ali ovakvog zlodjela u mome kadiluku vise nece biti, a
ni ovakve nesmotrenosti. Nadam se da cete reci sve sto mislite, bez obzira sta
ja mislim. A sad, govorite!

Kad je kadija ovako umiljato dao rijec slusaocima, nastala je kratka stanka,
sigurno da uhvate dah, ali su ubrzo dosli sebi i pozurili da se izjasne.
Odugovlacenje bi moglo liciti na oklijevanje, mozda cak i na neslaganje, a od
toga neka ih sam bog sacuva!

Prvi je ustao moj nesudjeni dobrotvor, gluhi narodni prvak, Mula Ismail. Ne
znam kako je uhvatio da je rijec o neprijatelju carstva, ali tu nije pogrijesio.
Pred nama je pitanje nepostovanja vlasti, rekao je, pitanje nepostovanja
zakona, pitanje nepostovanja vjere. A to sluti na kugu. A i mi smo neslozni, a
nesloga medju Muslimanima sluti na kugu. Cijelog ovog mjeseca zavijali su psi,
i to sluti na kugu.

Nisu ga zaustavili, niko se nije ni osmjehnuo dok je iscrpno govorio o uzrocima
i predznacima kuge, nekako se to uklapalo u razgovor o Ramizu. Onaj ko
donosi kugu, sigurno je opasan. To, doduse, ne treba dokazivati, ali je
potrebno reci.

Muderis Rahman je objasnio korijen i razloge nastanka hamzevijskog ucenja,
koje odrice svaku vlast i propovijeda nered, u kojem svako treba da se brine o
sebi. Iz mnogih podataka, godina, imena, mutnih izraza, izvukao sam za sebe
zakljucak, a bogzna je li tako, da se to ucenje pojavilo, ne znam kada i ne
znam gdje, kao posljedica siromasenja i nezadovoljstva seljaka, ciji su uslovi
zivota bili teski. Danas je to ucenje besmisleno, kao i onda kad je nastalo, i jos
besmislenije, jer svako vidi da danasnji seljaci dobro zive i da postuju carsku
vlast. Smatra da s ovim naucnim cinjenicama treba upoznati neznalice i
zabludjele, bez obzira sto ih je mali broj, kako ne bi nasjedali varalicama.

Muderis Numan je svoj govor zasnovao na tvrdnji da je pogresno svako ucenje
kojemu vjera nije temelj. Vjera je nepogresiva jer je bozji zakon, a odstupanje
od bozjeg zakona je grijeh i bogohuljenje. On odlucno zastupa slobodu
misljenja, bez toga nema napretka ni srece, ali slobodu misljenja u okviru
Kurana, jer misljenje izvan Kurana nije slobodno vec nazadno. Tesko grijesi, i
neprijatelj nam je svaki onaj ko slobodom smatra slobodu od bozijih
zapovijesti. To nije sloboda vec najgore ropstvo. A robovanje mraku i satani
smrtni je grijeh, protiv koga se mora poci u sveti rat.

Ilijaz-efendija je rekao da mu je zao i da ga je stid sto dajemo toliko slobode
onima koji je ne zasluzuju. Kao da smo pamet izgubili, kobimo sami sebe,
zazivajuci propast. Nasa je duznost da bdijemo, da sve znamo, da se
suprotstavljamo. On tu duznost vrsi u svom dzematu, bdije, zna, bori se. Mladi
ljudi su posli krivim putem, pjevaju oko dzamije dok se klanja namaz, govore
ruzne rijeci, preziru ugledne ljude, ismijavaju svetinje. On ih grdi, sramoti,
pokusava da vrati na pravi put, ali malo moze uciniti sam. Sta radi muselim,