Page 133 - Meša Selimović - Tvrđava

sta rade strazari? Kao da se to njih ne tice. Nece klonuti, borice se dok je daha
u njemu, ali moli kadiju da mu pomogne, kad nece oni koji su duzni.

Himzi-efendija, naib, vidi smisao ovog skupa u neophodnom zaostravanju
borbe protiv neprijatelja. Kao sudiji, njemu su ruke vezane, ako drugi ne vrse
svoj posao. Potrebno je da stvari postanu ovako ocevidne, kao u slucaju
pomenutog Raniza, pa da se svi pokrenemo. A zar je trebalo dopustiti da dodje
do ovoga? Zar nije bolje sprijeciti nego lijeciti? Zar nije bolje mirno spavati
nego cekati da zlo preraste u gore? I nije Ramiz jedan, s njim je najlakse. Ima
na stotine mladih Ramiza, treba to otvoreno reci, koji nam bacaju klipove pod
noge i ometaju nas u naporima da izvrsimo svoj sveti zadatak, da ucvrstimo
vjeru i carstvo. I to sada, kad neprijatelji na nasim graicana motre pazljivo sta
se kod nas desava i cekaju priliku da nas napadnu. Ti ljudi su otvoreni
saveznici nasih neprijatelja, a saveznici nasih neprijatelja su takode nasi
neprijatelji, i ne treba ih stedjeti. Ne treba ih stedjeti, ni njih ni one koji ih
stede.

Tada su poceli da se nadmecu u ostrini, strogosti, napadima na nekakve
krivce, kojih je bilo sve vise. Niko nije htio da zaostane ni za pedalj, a ne
zaostati znacilo je biti strozi i tvrdji. Stenjali su, vikali, rezali, nabrajali zlocine,
zahtijevali kazne i istrebljenje, bolje da nas bude malo, ali dobrih nego mnogo
a svakakvih, bolje da je neprijatelj na drugoj strani sanca nego u vlastitim
redovima.

Sve se zazarilo od vatre i gnjeva.

Ramiz je zaboravljen, on je vec unaprijed osudjen.

A onda je ustao bjelobradi hafiz Abdulah Delalija, Sehagin najbolji prijatelj,
koga sam uvijek susretao s postovanjem, zbog blagog osmijeha i lijepe rijeci
za svakoga.

Zar ce i on pridruziti svoj glas ovom bjesomucnom zavijanju? Zar nije mogao
da, cuti? Boji li se da ce ga okriviti zbog slobodoumlja ako nista ne kaze? Je li i
cutanje sumnjivo? Ili rijecima koje ga se ne ticu, kupuje svoj mir. Jer mu nista
drugo ne treba.

Smucilo mi se.

U pocetku je govorio sto i ostali, i svi su slusali pospano. A onda je zasvirao na
svoju sviralu, i snene uctivosti je nestalo, odjednom. A meni su se noge
odsjekle od straha. Je li lud!

Rekao je da je protiv svega sto je govorio taj Ramiz, jer mrzi nered i nasilje. A
sto je mladic toliko vremena govorio svasta, krivi smo mi, svi. Kadija ima
pravo. Samo kadija ne kaze zasto smo krivi. Zato sto nam je svejedno, nista
nas se ne tice osim nas samih, suvise mislimo na svoju korist i na dobra ovoga
svijeta. Cudimo se sto nam niko nista nije rekao, sto su ga ljudi krili. A ja se
vidite, ne cudim. Zasto bi nam rekli? Kakve mi veze s narodom imamo? Malo, i