Page 159 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

redove i zaštititi prava Prvih naroda na kontinentu. Razmišljala sam o vlastitoj
dužnosti zaštitnice - svoga sina, njegovih prijatelja, još nerođene djece, suočene
s mračnom budućnosti u koju smo ih zaključali.
Uloga zaštitnika u pogrešnim rukama može biti smrtonosna. U trenucima
krize snažni pojedinci preuzimaju je i previše olako, objavljuju da su spremni
zaštititi stado od sviju zala, a zauzvrat traže samo apsolutnu moć i slijepu
poslušnost. No duh zaštitništva koji je obuzeo logor nije imao ništa zajedničko
s takvom svemoćnom patrijarhalnom pojavom. Zaštitnici su se ovdje rodili iz
iskonske spoznaje ljudske ranjivosti, i to nije bila jednostrana, pasivna zaštita
koja može poći po zlu. Ova zaštita bila je dvosmjerna i zamagljivala je sve
podjele - voda, zemlja i zrak štite i održavaju sve nas - najmanje što možemo
učiniti jest zaštititi njih (ili tako štitimo sebe?) kada se oni (ili smo to mi?) nađu
u pogibelji. Kada su se ljudi ondje suočili s oklopnim vozilima i specijalnim
postrojbama policije, izvikujući „Mni Wiconi“, davali su svoj glas tom iskon­
skom načelu - zaštitite vodu jer voda štiti sve nas.
Isti osjećaj ranjivosti i dvosmjernosti vodio je ondje okupljene veterane.
Petoga prosinca Obamina administracija objavila je da je izdala zabranu pola­
ganja cijevi ispod plemenskih zaliha vode. Te večeri u rezervatu je upriličen
„obred oprosta“. Stotine veterana stajali su satima kako bi zatražili oprost od
starješina, za zločine koje su stoljećima, starosjedilačkim narodima, nanosile
vojne institucije kojima su oni služili.
Wesley Clark ml., jedan od glavnih organizatora veteranske delegacije na
Standing Rocku započeo je ovako:

„Mnogi od nas, osobito ja, dolazimo iz postrojbi koje su vam mnogo
godina nanosile bol. Došli smo. Borili se protiv vas. Oduzeli vam
zemlju. Potpisivali sporazume koje smo kršili. Krali smo minerale iz
vaših svetih brda. Nalijepili smo lica naših predsjednika na vašu svetu
planinu. Potom smo vam oteli još zemlje, zatim i vašu djecu, da bismo
na kraju pokušali.... iskorijeniti jezik koji vam je podario Bog, koji vam
je podario Stvoritelj. Nismo vas poštovali, zagadili smo vašu Zemlju,
nanijeli smo vam bezbrojne patnje, ali došli smo reći da se kajemo.“

Put kroz gnjev

U suzama i dimu kadulje, osjetili smo tračak povijesti. I još nešto —način na
koji se nositi s gnjevom i tugom kojih se teško riješiti. Ubrzo nakon takva gruba
izbora, koji izaziva podjele, to je došlo kao neopisivo olakšanje. Tjednima su
zasloni koji okupiraju ionako prevelik dio moga života preplavljeni neumoljivim
gnjevom, a u beskrajnim bijesnim debatama o tome tko je i što, leži onaj pravi
uzrok problema u kojemu smo se našli. „Trump je pobijedio zbog rasizma u
Americi - i točka", govorili su neki. „Ne, nije, uzrok je elitizam korporacijskih