Page 165 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

promjene spore su i nezaustavljive, što nam omogućava da globalno zagrija­
vanje s lakoćom otjeramo u podsvijest, daleko iza primjetnijih svakodnevnih
problema. 1upravo zato ono što nas je natjeralo da se okupimo u proljeće 2015.

godine nije bila samo klimatska kriza nego i sve ono što je opsjedalo novinske
naslovnice: pad cijena nafte, što je bio golem problem za ExxonMobil, Rexa
Tillersona i Vladimira Putina. Za nas u Kanadi - gdje su dosadašnje vlade
uložile sve u skupu katransku naftu iz Alberte - nagli pad cijena pokazao se
kao razoran ekonomski udarac. Ulagači su počeli bježati s pješčara, deseci
tisuća radnika gubili su radna mjesta, a pričuvni plan - plan otvaranja radnih
mjesta ili povećanja državnih prihoda - nije postojao.
Kanađani su godinama slušali da moraju birati između zdravog okoliša i

zdrave ekonomije —no pokazalo se da nemamo ni jedno ni drugo. Golema
područja Alberte ostala su ogoljena i zatrovana kako bi se moglo doprijeti do
tog teškog ulja; starosjedilačka prava na zemlju najvećim su dijelom bila poga­
žena, ali gospodarstvo je i dalje tonulo. Tonulo je upravo zbog toga što smo
toliko toga uložili u robu čija je cijena bila na vlaku smrti koji, samo naizgled,
nitko nije mogao kontrolirati.
I zato je šačica nas počela raspravljati o mogućnosti nacionalnog okupljanja,
pitati se bi Ii se kolaps cijena nafte, zajedno s hitnošću rješavanja klimatske
krize, mogao pokazati kao katalizator korjenite transformacije, toliko prijeko
potrebne našem društvu i gospodarstvu. Počeli smo zamišljati da bismo mogli
iskoristiti to sjecište isprepletenih kriza kao sredstvo promicanja programa koji
radikalno poboljšavaju živote, zatvaraju jaz između bogatih i siromašnih, stva­
raju velik broj dobro plaćenih, „čistih" radnih mjesta te osnažuju demokraciju
odozdo prema gore. Bila bi to inverzija doktrine šoka. Bio bi to narodni šok,
udarac odozdo.
Tako smo odaslali pismo naslovljeno „Od cjenovnog šoka do energetskog
skoka" i pozvali vođe sa svih krajeva države da se sastanu za okruglim stolom
te dva dana neobuzdano sanjaju. Iznosim ono što je uslijedilo, u nadi da će se
to iskustvo pokazati korisnim u trenutku kada mnogi od nas traže način da
premoste podjele.

Platforma bez partije

Došli su, odazvali su se pozivu. Vođe sindikalnih i radničkih saveza, direktori
velikih „zelenih" organizacija, slavni starosjedilački vođe i feministice, glavni
organizatori i teoretičari promišljali su prava migranata, otvorenu tehnolo­
giju, pravednu raspodjelu hrane, stambeno pitanje, vjeru i još mnogo toga.
Činjenica da smo uspjeli okupiti toliko velikih igrača za samo nekoliko tjedana
priprema odražava zajednički zaključak kako je bila riječ o rijetkoj političkoj
prilici - uvelike nalik na financijsku krizu 2008. godine. No ljudi su ovaj put
bili odlučni ne propustiti je.