Page 166 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 166

Drugi čimbenik koji je davao važnost našem okupljanju bila je skora savezna
       izborna kampanja. Konzervativna stranka pod vodstvom Stephena Harpera,
       krajnje naklonjena naftnoj industriji, bila je već cijelo desetljeće na vlasti,  no
       nacionalno se raspoloženje mijenjalo te je postalo izgledno da će se promijeniti
       i politički krajobraz. No u fazi kampanje nije postojala politička stranka koja
       bi  uspjela  privući  birače drugačijom  vizijom  države.  O  klimatskom  pitanju

       obje su  glavne oporbene stranke —centristički  Liberali Justina Trudeaua  i
       Nova demokratska stranka lijevoga centra -  vodile uobičajene kampanje koje
       su promicale otvaranje novih naftovoda na ležištima katranskog pijeska, pro­
       puštajući priliku pošteno se obračunati s padom cijena ili klimatskom krizom.
          I  tako smo  mi  na svom  skupu  odlučili  učiniti  nešto  što  pokreti  u  našoj
       domovini nisu već desetljećima -  umiješati se u nacionalne izbore s „narodnim

       programom'1koji će pokušati odraziti potrebe ne samo jedne određene sku­
       pine, nego više njih.
          Shvatili smo to kao priliku da počnemo liječiti naš odnos prema planetu,
       ali i kolonijalne i rasističke rane što se vuku još od utemeljenja naše države.
          Još nam je nešto bilo na umu -  način života koji vodi do klimatske i eko­
       nomske destabilizacije stvara i ostale krize. On daje krila epidemiji tjeskobe i
       beznađa koja se odražava kroz razne čimbenike; od porasta ovisnosti o lijeko­
       vima do visoke stope samoubojstava, od divljanja na cestama do ovisnosti o
       medijima. Tada smo se zapitali: što je potrebno za stvaranje sretnijih i zdravijih
       zajednica? Bi li to moglo biti isto ono što je potrebno za ozdravljenje planeta?
          Ukratko,  ciljali  smo visoko.  I  nekako  iskonski,  smatrali  smo  to  jedinim
       mogućim moralnim potezom. Svima okupljenima -  neovisno o tome jesu li se
       bavili problemom migracija, beskućništva, starosjedilačkim pravima na zemlju
       ili klimom -  rijetko se kada toliko toga našlo na kocki.
          Cilj  je  bio  iznjedriti  viziju  toliko  opipljivu  i  inspirativnu  da  će  birači
       doslovno  moći  ubiti  dvije muhe jednim  udarcem.  Moći  će izići  na birališta
       i  glasovati  protiv onoga što  ne žele  (katastrofalnu  trenutačnu vladu),  a ostat
       će im  dovoljno  prostora  (iako  on  leži  izvan  izborne  politike)  reći  ,,da“  viziji
       koja će,  nadali smo se, odražavati sve što mnogi stvarno priželjkuju, dodavši
       i svoja imena narodnom programu ili  na neki drugi  način javno  mu obzna­
       njujući svoju podršku.
          Smatrali  smo  da  bismo,  ako  stvorimo  dovoljno  snažan  program,  mogli
       barem djelomično pritisnuti naše izabrane predstavnike. No prije nego što se to
       ostvari, morali smo se složiti o temeljima dokumenta, što nije bilo nimalo lako.


       Povezivanje  umjesto  nadmetanja

       Na  tom  prvom  susretu  postojala je  tek šačica  temeljnih  pravila,  neka  su  se
       prešutno podrazumijevala, druga nisu.  Prvo je pravilo glasilo da nitko nema
       pravo izjaviti „moja je kriza važnija od tvoje" ni tvrditi da, zbog hitnosti i obima
   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171