Page 24 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 24

sukladno tome, promiču još desetke sličnih mjera. Riječ je, ukratko, o velikom
       razaranju.  I zato se Trump i njegova klika smiju svim mlakim primjedbama
       na račun sukoba interesa -  jer cijela je ta priča jedan veliki sukob interesa.  U
       tome je bit.
          Ni za koga više od  Donalda Trumpa,  čovjeka koji se toliko stopio s vla­
       stitim korporacijskim brendom da više ni sam ne shvaća gdje završava jedno a
       počinje drugo. Jedan od najzanimljivijih vidova Trumpova predsjedništva jest
       pojava Mar-a-Lagoa, Trumpova privatnog odmarališta u Palm  Beachu,  kao
       karnevalske, profitne „Zimske Bijele kuće“, rezervirane samo za članstvo (neko
       vrijeme su je  upravo  tako  i  oglašavah  na  internetskim  stranicama državnih
       ministarstava). Jedan od članova tog kluba izjavio je New  York  Timesu da je
       odlazak u Mar-a-Lago kao „odlazak u Disneyland, znajući da će Mickey Mouse
       biti tamo cijeli dan“ — samo što u ovom uvježbavanju sveobuhvatnog brendi-
       ranja nije riječ o Disneylandu nego o Americalandu, a predsjednik Sjedinjenih
       Država dežurni je Mickey Mouse.



       Neprikosnoveni  brendovi  zlostavljači

       Kada  sam  pročitala  taj  navod,  shvatila  sam  da  ću,  ako  već  želim  shvatiti

       taj  predsjednički  mandat,  morati  učiniti  nešto čemu sam  se dugo opirala —
       ponovno zaroniti u svijet korporacijskog marketinga i brendiranja, temu svoje
       prve knjige, No Logo.
          Knjiga se bavila ključnim trenutkom korporacijske povijesti -  kada su titani
       poput Nikea i Applea prestali sebe promatrati kao kompanije koje proizvode
       materijalne  proizvode  i  počeli  se sagledavati  prvenstveno  kao  proizvođače
       brendova. Vjerovali su da njihovo bogatstvo leži upravo u brendiranju —koji

       je iznjedrio osjećaj plemenske pripadnosti.  Pusti tvornice!  Kakvo održavanje
       brojne radne snage!? Nakon što su shvatili da najveća zarada dolazi od proi­
       zvodnje imidža, ti „šuplji brendovi“ zaključili su da zapravo i nije toliko važno
       tko izrađuje njihove proizvode i jesu li oni koji ih izrađuju slabo plaćeni. Taj

       su dio prepustih stranim dobavljačima —a takav razvoj događaja imao je kata­
       strofalne posljedice za radništvo u Americi i inozemstvu, istodobno podjarivši
       novi val antikorporacijskog otpora.
          Istraživanja za No Logo značila su četiri godine dubokog prekapanja po kul­
       turi brendova -  četiri godine beskonačnog pregledavanja reklama za vrijeme
       Super Bowla,  pretraživanja časopisa Advertising Age za najnovijim  dostignu­
       ćima korporacijske sinergije, čitanje po dušu pogibeljnih knjiga o tome kako
       se povezati s osobnim vrednotama brenda, izlete u Niketown, posjete azijskim
       manufakturama, odlaske u čudovišno velike trgovačke centre, brendirane gra­
       dove, ali i noćne pohode na jumbo plakate u društvu „istjerivača reklama"  i
       „kulturnih ometala".
   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29