Page 24 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno
P. 24
sukladno tome, promiču još desetke sličnih mjera. Riječ je, ukratko, o velikom
razaranju. I zato se Trump i njegova klika smiju svim mlakim primjedbama
na račun sukoba interesa - jer cijela je ta priča jedan veliki sukob interesa. U
tome je bit.
Ni za koga više od Donalda Trumpa, čovjeka koji se toliko stopio s vla
stitim korporacijskim brendom da više ni sam ne shvaća gdje završava jedno a
počinje drugo. Jedan od najzanimljivijih vidova Trumpova predsjedništva jest
pojava Mar-a-Lagoa, Trumpova privatnog odmarališta u Palm Beachu, kao
karnevalske, profitne „Zimske Bijele kuće“, rezervirane samo za članstvo (neko
vrijeme su je upravo tako i oglašavah na internetskim stranicama državnih
ministarstava). Jedan od članova tog kluba izjavio je New York Timesu da je
odlazak u Mar-a-Lago kao „odlazak u Disneyland, znajući da će Mickey Mouse
biti tamo cijeli dan“ — samo što u ovom uvježbavanju sveobuhvatnog brendi-
ranja nije riječ o Disneylandu nego o Americalandu, a predsjednik Sjedinjenih
Država dežurni je Mickey Mouse.
Neprikosnoveni brendovi zlostavljači
Kada sam pročitala taj navod, shvatila sam da ću, ako već želim shvatiti
taj predsjednički mandat, morati učiniti nešto čemu sam se dugo opirala —
ponovno zaroniti u svijet korporacijskog marketinga i brendiranja, temu svoje
prve knjige, No Logo.
Knjiga se bavila ključnim trenutkom korporacijske povijesti - kada su titani
poput Nikea i Applea prestali sebe promatrati kao kompanije koje proizvode
materijalne proizvode i počeli se sagledavati prvenstveno kao proizvođače
brendova. Vjerovali su da njihovo bogatstvo leži upravo u brendiranju —koji
je iznjedrio osjećaj plemenske pripadnosti. Pusti tvornice! Kakvo održavanje
brojne radne snage!? Nakon što su shvatili da najveća zarada dolazi od proi
zvodnje imidža, ti „šuplji brendovi“ zaključili su da zapravo i nije toliko važno
tko izrađuje njihove proizvode i jesu li oni koji ih izrađuju slabo plaćeni. Taj
su dio prepustih stranim dobavljačima —a takav razvoj događaja imao je kata
strofalne posljedice za radništvo u Americi i inozemstvu, istodobno podjarivši
novi val antikorporacijskog otpora.
Istraživanja za No Logo značila su četiri godine dubokog prekapanja po kul
turi brendova - četiri godine beskonačnog pregledavanja reklama za vrijeme
Super Bowla, pretraživanja časopisa Advertising Age za najnovijim dostignu
ćima korporacijske sinergije, čitanje po dušu pogibeljnih knjiga o tome kako
se povezati s osobnim vrednotama brenda, izlete u Niketown, posjete azijskim
manufakturama, odlaske u čudovišno velike trgovačke centre, brendirane gra
dove, ali i noćne pohode na jumbo plakate u društvu „istjerivača reklama" i
„kulturnih ometala".