Page 53 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

ugibaju, nestaju i guše se. Stvarno strašno. Čitala sam je Tomi kad mu je bilo
dvije godine i gledala kako mu užas buja na licu. Pomislila sam: „Ne, to je
potpuno krivo." Sada čitamo priče o brbljavim vjevericama i knjige koje slave
ljepotu i čaroliju prirode. Čak i ako znam da te knjige govore o vrstama na
rubu izumiranja, Toma ne mora još brinuti o tome. Smatram da mi je posao
pokušati stvoriti što više pozitivnih iskustava koja će ga vezati za svijet prirode.
Čovjek prvo mora zavoljeti nešto da bi to mogao štititi i braniti.
Greben sam željela posjetiti i kao novinarka. Tijekom prethodne dvije
godine dogodilo se nešto još neviđeno u povijesti. Zbog rekordnih temperatura
više od 90 posto Velikog koraljnog grebena pogodila je pojava poznata kao
„masovno izbjeljivanje". Teško je opisati razmjere te kataklizme. Kada koralj

izbijeli, ta prelijepa stvorenja žarkih boja —ekosustav bogat i bujan poput ama­
zonske prašume - postaju sablasno i koštano bijela. Izbijeljeni koralj može se
oporaviti ako se temperature brzo spuste na normalnu razinu. Taj put nisu se
spustile - i tako je uginula gotovo četvrtina života u Grebenu.
Vrijedi naglasiti koliko je malo zatopljenja bilo potrebno za tako radikalnu
promjenu. Oceanske temperature narasle su za samo jedan Celzijev stupanj više
od razina na koje su se prilagodile te nevjerojatne vrste - i to je bilo dovoljno
za masovni pomor. Za razliku od mnogih drugih klimatskih promjena - i s

njima povezanih događaja —ovo nije bila ni dramatična oluja ni bjesomučan
požar; samo nijema, vodena smrt.
Kad smo došli na Greben, ondje je još vladala nevjerica. Brodice iz Port
Douglasa, nakrcane turistima i dalje su isplovljivale, površina mora bila je i
dalje modra i prelijepa, a bilo je i veličanstvenih tirkiznih predjela. No ocean
zna kako skrivati najcrnje tajne čovječanstva - što sam prvi put shvatila pra­
teći katastrofu BP-ove platforme Deepwater Horizon, i uvjerila se kakvom
brzinom prolivena nafta nestaje s naslovnica nakon što je počela tonuti, iako
se u dubinama razaranje neometano nastavilo.
Isplovili smo na Greben s ekipom neobično odlučnih morskih biologa (svi
odreda bili su emocionalno slomljeni onime što su dokumentirali) i filmskom
ekipom iz Guardiana. Počeli smo snimati preživjele dijelove Grebena te smo
uspjeli nagovoriti Tomu da navuče masku. Istini za volju, nisam bila sigurna
hoće li se uopće moći usredotočiti na koralje jer je tek naučio plivati i nosio je
narukvice za plivanje. No znanstvenici su s njim bili neopisivo strpljivi te mu
je, na punih pet minuta, uspjelo zaroniti i ugledati istinsko čudo - vidio je
„Nema", vidio je trpa. Mislim da je vidio čak i morsku kornjaču. Neizbijeljeni
i preživjeli dijelovi Grebena samo su djelić cjeline, ali i dalje su veličanstveni
—eksplozija života, koralja i riba drečavih boja pokraj kojih plivaju morske

kornjače i morski psi.
Tomu nismo poveli na brod kad smo snimali mrtve i izbijeljene dijelove
Grebena. Bilo je to groblje. Kao da je netko okrenuo kozmički prekidač i u
trenu se jedno od najljepših mjesta na zemlji pretvorilo u jedno od najružnijih.