Page 180 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Prije svega će vidjeti da se očitovane fizičke pojave

često skrivaju, baš kao potok koji ponire pod zemlju. No
one ne iščezavaju potpuno, već žive u skrivenom obliku

u nekoj svijesti, u nekom pamćenju, u nekim riječima i
knjigama, kao što se buduća žetva krije u sjemenu. A

zatim opet izbijaju na svjetlo, iz skrivenog stanja prelaze
u očito i proizvode šum, grom, gibanje.

Te prijelaze nevidljivog u vidljivo vidimo u osobnom

životu čovjeka, u životu naroda, u povijesti čovječanstva.
Ti se lanci zbivanja neprekidno nastavljaju, međusobno

prepleću i proniču, povremeno se skrivaju našem
pogledu, a povremeno opet pojavljuju.

Umjetnički prikaz te ideje nalazim u poglavlju »Karma«

u knjizi Mabel Collins Light od The Path (Svjetlo na
putu).

»Zamislite zajedno sa mnom«, piše u tom članku, «da
je svako pojedinačno postojanje poput konopa

nategnutog iz beskraja u beskraj, nema kraja ni početka,
ništa ga ne može prekinuti. Sačinjen je od bezbroja

tankih niti koje, tijesno povezane, čine njegovu debljinu. .
. Ne zaboravite da su te niti žive, poput električnih žica

ili, još više, živaca koji titraju...

Ponekad duge žive niti, koje u svojoj neprekidivoj

stalnosti formiraju individualno biće, prelaze iz sjene na
svjetlo...

Ova ilustracija je samo mali dio, jedna strana istine,

manje od fragmenta. Ipak, zaustavite se na njemu. Uz
njegovu pomoć možete poći dalje i vidjeti više. Prvo

valja shvatiti da budućnost ne tvore proizvoljni izdvojeni
postupci sadašnjosti, već da je sva budućnost

neraskidivo, stalno produžavanje sadašnjosti, kao što je
sadašnjost neprekidno produžavanje prošlosti. Na