Page 178 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 178

susljednost gdje je mnogo više skrivenoga. Moramo

               priznati također da u obrnutom prijelazu u fizičku
               susljednost   iz   biološke   i   psihološke   sfere   radnje

               proizlaze,   često   ako   ne   i   uvijek,   upravo   iz   onih
               strana koje su nama skrite, tj. da je vidljivome uzrok

               nevidljivo. Na temelju toga moramo priznati da je
               lance   ili   slijedove   nemoguće   promatrati   samo   u

               svijetu fizičkih pojava. Kad se ta susljednost tiče

               čovjekova  života   ili   ljudskog   društva,  onda  jasno
               vidimo kako ona često izlazi iz »fizičke sfere« i opet

               se u nju vraća. Promatramo li s tog gledišta vidjet

               ćemo u životu pojedinca i u životu društva mnogo
               tokova koji povremeno izbiju na površinu i provale

               u bujici, a povremeno nestaju duboko pod zemljom,
               skrivaju se pred očima, ali ne nestaju, već samo

               čekaju trenutak da se opet pojave na površini.

                  U svijetu uočavamo stalne lance pojava i vidimo
               kako ti lanci, ne prekidajući se, prelaze iz jednog

               reda pojava u drugi. Vidimo kako pojave svijesti -
               misli,   osjećaji,   želje   -   prate   fiziološke   pojave,   a

               možda ih i stvaraju, i izazivaju nizove čisto fizičkih

               pojava;   vidimo   kako   fizičke   pojave,   kad   postanu
               predmetom osjeta vida, sluha, opipa, njuha i drugih,

               izazivaju fiziološke pojave, a potom psihološke. No
               ako   život   promatramo   sa   strane,   vidimo   samo

               fizičke pojave. Uvjerimo li sebe da je to jedina zbilja,
               druge   ne   možemo   opaziti.   Tu   se   očituje   velika

               sugestivna   moć   općeprihvaćenih   ideja.   Iskrenom

               materijalistu   svaki   metafizički   argument   koji
               dokazuje   nezbiljnost   materije   ili   energije   izgleda

               sofizam.   To   je   za   njega   nešto   nepotrebno,
               neugodno,   što   ometa   pravilni   tok   misli,   što   bez

               svrhe   i   smisla   ugrožava   ono   što   je   po   njegovu
   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183