Page 178 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

susljednost gdje je mnogo više skrivenoga. Moramo

priznati također da u obrnutom prijelazu u fizičku
susljednost iz biološke i psihološke sfere radnje

proizlaze, često ako ne i uvijek, upravo iz onih
strana koje su nama skrite, tj. da je vidljivome uzrok

nevidljivo. Na temelju toga moramo priznati da je
lance ili slijedove nemoguće promatrati samo u

svijetu fizičkih pojava. Kad se ta susljednost tiče

čovjekova života ili ljudskog društva, onda jasno
vidimo kako ona često izlazi iz »fizičke sfere« i opet

se u nju vraća. Promatramo li s tog gledišta vidjet

ćemo u životu pojedinca i u životu društva mnogo
tokova koji povremeno izbiju na površinu i provale

u bujici, a povremeno nestaju duboko pod zemljom,
skrivaju se pred očima, ali ne nestaju, već samo

čekaju trenutak da se opet pojave na površini.

U svijetu uočavamo stalne lance pojava i vidimo
kako ti lanci, ne prekidajući se, prelaze iz jednog

reda pojava u drugi. Vidimo kako pojave svijesti -
misli, osjećaji, želje - prate fiziološke pojave, a

možda ih i stvaraju, i izazivaju nizove čisto fizičkih

pojava; vidimo kako fizičke pojave, kad postanu
predmetom osjeta vida, sluha, opipa, njuha i drugih,

izazivaju fiziološke pojave, a potom psihološke. No
ako život promatramo sa strane, vidimo samo

fizičke pojave. Uvjerimo li sebe da je to jedina zbilja,
druge ne možemo opaziti. Tu se očituje velika

sugestivna moć općeprihvaćenih ideja. Iskrenom

materijalistu svaki metafizički argument koji
dokazuje nezbiljnost materije ili energije izgleda

sofizam. To je za njega nešto nepotrebno,
neugodno, što ometa pravilni tok misli, što bez

svrhe i smisla ugrožava ono što je po njegovu