Page 203 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

traži nešto za sebe. I žena također traži »sreću« za

sebe. Djeca kao da dolaze sama od sebe. Isto je i s
idejama koje budi žena. Ona u muškarcu rađa ideje, no

to uopće ne znači da ona nešto svjesno daje ili hoće
dati. Ona također može tražiti samo vlastiti užitak,

uzimati muškarca za sebe, za svoju želju, za svoj
osjećaj, i samim tim davati život novim idejama. A

može baš ništa ne tražiti, čak i ne znati, ne vidjeti
muškarca, proći mimo njega i ne opaziti ga, i samim

svojim postojanjem oploditi njegovu maštu za sav život.
Beskrajno su različiti načini oplodavanja duha. Kadšto je

za to potrebno uživanje, sva ljepota ljubavi, kadšto bol,

jaka i duboka, što prodire do dna duše. Katkad je
potreban zločin, odricanje, žrtva.

Ponekad je dovoljna silhueta kraj prozora. Obris lika ili

slučajni pogled što ga razmijene nepoznati prolaznici. To
zna poezija. Ona zna vrijednost onoga što je bilo i

onoga što nije bilo u ljubavi.

Ako je rođenje ideje svjetlo što izvire iz ljubavi, onda to
svjetlo izvire iz velikog plamena. I u tom stalnom

plamenu, u kojem gori sve čovječanstvo i sav svijet,
stvaraju se, oplemenjuju sve snage ljudskog duha i

genija.

Asketska nagnuća ostavila su vrlo duboki trag na

našem odnosu prema ljubavi i moralu. Mi uopće ne
možemo zamisliti neasketski moral. Ili potpuna

odsutnost svakog morala, ili moral protiv života. U zbilji,

dakako, to je najgadnija laž kojom je obmanjivano
čovječanstvo. Moral koji je protiv života vidi u ljubavi

samo dim. No mi čak i iz fizike znamo da je dim
rezultat nepotpunog sagorjevanja.