Page 205 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

neophodni su i na svome mjestu u udžbenicima i na

predavanjima anatomije i fiziologije; ali oni nisu
prikladni za određivanje estetičke i etičke naravi

ljubavi. Tu su oni grubi i nepotrebni i, što je
najvažnije, neistiniti. Zar se tim terminima može

opisati ono o čemu je zapravo riječ? Zar će oni
prenijeti misli i osjećaje što se javljaju u ljudi kad ih

dotakne ljubav? Zar će oni prenijeti promjenu ritma,

osjećaja i ukusa života? I zar zbog tih vanjskih
činjenica ljudi gore u neugasivom plamenu?

Vanjska strana ljubavi samo je okret ključa u bravi...
Pandorine kutije. Kako to objasniti djetetu?

Umjetnost to može objasniti. Ali ne anatomija, ne
fiziologija i ne dvodimenzionalni moral...

Opis ljubavi kakav daje umjetnost, nikome se neće
učiniti odvratnim i sramotnim. Samo umjetnost

može uvesti u čarobni svijet emocija, ona nikoga ne

može uvrijediti.

Nisam slučajno nazvao ciničkim moralizam koji u
ljubavi vidi samo jedan cilj koji valja što prije postići bez

obzira na ostalo. Cinizam se ne izražava samo u
razvratu. Postoji i »cinični asketizam«, baš kao što

postoji i cinični razvrat. Cinizam je psihologija
dvodimenzionalnog bića. Pas (Kynos, iz čega je nastala

riječ cinizam) i jest dvodimenzionalno biće.
Dvodimenzionalni moral je cinički moral. On vidi

samo vanjsku stranu pojava. Unutrašnja strana, ona
strana gdje nastaju osjećaji, gdje se rađaju ideje, za

dvodimenzionalni moral je samo neki slučajni

dodatak fiziološkom životu.