Page 204 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Plamen u kojemu gori čovječanstvo plamen je života,

plamen vječnog obnavljanja. Moralisti bi sa
zadovoljstvom ugasili taj plamen s kojim ne znaju što da

rade, koji narušava red u njihovu svijetu i kojega se oni
boje jer osjećaju njegovu snagu i moć.

Oni pušu na njega ne shvaćajući da je to početak

svega. Božanstvo koje su stari narodi štovali u liku
Sunca i njegovih zraka i u liku Ognja.

Zbog toga samo umjetnost može govoriti o ljubavi.

Ništa nije ciničnije i grublje od hladnog moraliziranja
koje u ljubavi vidi grijeh i pohotu.

Primjerice, kakva se mrska laž krije u svim

moralističkim raspravama »Kreutzerove sonate« i
»Pogovora«.

»Upitajte čistu nevinu djevojku ili dijete i oni će vam

reći da je to gadno i sramotno«; »sama je priroda
uredila tako da to bude mrsko i I sramotno«.

Što to?

Kako ćete djetetu objasniti o čemu je riječ? Ono ne
može odgovoriti na pitanje »Pogovora«, a ne može zato

što njega to ne treba pitati. Riječi ne izražavaju

emocije, a tu se radi o emocijama. Ne može se
odrezati unutrašnja strana od vanjske i pitati o vanjskoj

bez obzira na unutrašnju.
Kako objasniti djetetu o čemu ga pitaju? Sve što se

može uraditi to je opisati grubim anatomskim i fiziolo-
škim terminima izvanjsku fizičku stranu ljubavi. No

unutrašnja, psihološka, emocionalna ostat će zatvorena

a upravo u njoj je bit. Ako gluhi opisuje glasovir i kaže
da je to »crni sanduk« na tri noge koji se s jedne strane

otvara i po njemu udara prstima, to neće biti točan opis.
Anatomski i fiziološki termini, kao i sve na svijetu,