Page 207 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

samo vodič, sredstvo za očitovanje snaga što kroz njega

struje, sredstvo za očitovanje budućnosti.
Želja za ljubavlju je nečija želja za životom. U svojoj

nevjerojatnoj sljepoći ljudi misle da su to njihove vlastite
želje.

Nema toga što čovjek ne bi žrtvovao ljubavi. I nema
čovjeka koji je od ljubavi dobio nešto za sebe. Upravo

kada se čovjeku čini da dobiva nešto za sebe, on

ponajmanje dobiva za sebe. A kada mu se čini da
najviše služi sebi i svojem užitku, zapravo najviše služi
nepoznatom drugome.

Utjecaj žene na dušu muškarca i muškarca na dušu

žene nalik je na utjecaj prirode na čovjeka. Tu djeluje
susret s istom tajnom. Na isti je način tajna privlačna i

na isti se način ona najviše osjeća u nepoznatom, u
novom. Nemoguće ju je obuhvatiti ili izraziti riječima.

Fatamorgana uvijek ostaje u daljini, na obzoru, i
razigrava maštu. Ne možemo joj prići. Kako joj se

približavamo, ona se udaljava poput crte obzora.
Ali čovjeka izazivaju zatvorena vrata i on ih otvori, za

njima odmah iskrsavaju druga, opet zatvorena.
Sjena klizi i ide naprijed.

No, u potjeri za tom fatamorganom, za tom sjenom,

nešto se stvara. U tome je tajna velike žrtve koju čovjek
prinosi ljubavi. On ide u vatru i izgara služeći nečemu

što ne pozna, a misli da služi svome užitku.
Okruženi smo nekim velikim životom koji ne vidimo, a

njegov smo dio. Kadšto ga, poput blijeska, osjetimo,
kadšto, pak, zaboravljamo i smatramo zbiljskim i pravim

svoj život.

Značajni pokušaj da se prikaže naš odnos prema
»noumenalnom svijetu«, prema tome »višem životu« je

čuveni »Dijalog o špilji« u VII. knjizi Platonove Države.