Page 209 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Sasvim bi dakle takvi ljudi držali, da ništa drugo nije

istina nego sjene predmeta?
- Veoma nužno.
Gledaj dakle, što bi im se desilo, kad bi se toga izbavili,

odbacili okove i izliječili ludosti, ako bi im se prirodno

ovako to događalo. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen
iznenada ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore

prema svijetlu, osjećao bi kod svega toga bol i radi
blistanja svijetla ne bi mogao spoznati ono, od čega

je do tada vidio sjenu - što bi, misliš, rekao, ako bi
mu tko govorio, da je tada gledao tlapnje, a sad da

bolje vidi, budući nešto bliže bitku i okrenut prema

predmetima, u kojima je više bitka, i ako bi mu onda
sve, što bi mimo prolazilo, pokazivao i pitanjima

silio da odgovara, što je? Misliš, da ne bi bio u

zabuni i mislio, da je istinitije ono, što je dotada
vidio nego ono, što mu se sada pokazuje?

- Kudikamo.
Što ne, i ako bi ga se sililo, da gleda u samo

svijetlo, boljele bi ga oči, bježao bi i okretao se
prema onome, što može gledati i mislio bi, da je to

zaista jasnije od onoga, što bi mu se pokazivalo?
- Da, tako.

A ako bi ga vukao tko silom odanle neravnim i strmim
uzlaskom i ne bi pustio, prije nego bi ga izvukao do

sunčanoga svijetla, zar se ne bi kod tog namučio i Ijutio,

što ga se vuče, i kad bi već došao na svijetlo,
zabliještenim očima ne bi mogao vidjeti ništa od onoga,
čemu sada velimo, da je istinito?

- Ta ne bi, kad bi to bilo iznenada.

Dakle bi mu, mislim, trebalo priučiti se, ako bi htio
vidjeti predmete gore. I najprije bi najlakše opažao

sjene, zatim u vodi slike ljudske i ostale, poslije pak
same predmete. Iza toga bi lakše promotrio noću