Page 206 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Zanimljive stvari govori N. V. Rozanov u knjizi »Ljudi

mjesečeva svjetla«. Ideja grešnosti ljubavi, ideja
»nedoličnosti«, asketizma, po njegovu je mnijenju

potekla iz spolne izopačenosti, iz hermafroditizma, iz
»ženskomušstva« i iz »muškoženstva«. Pri čemu se

hermafroditizam uopće ne mora izražavati fizički, već
samo psihički, duševno.

Sodoma rađa ideju da je Ijubav grijeh, kaže on.
Zapravo, što je hermafroditizam psihološki?

»Tantalove muke«, kaže Rozanov, »sve je u sebi i
nedostižno. Sljedeća etapa je mržnja prema tom

nedostižnim, strah pred njim, mistička strava -

stvara se «prljavština».«

Dakako, valja upozoriti da asketizam ne mora potjecati
iz izopačenosti. No, u tom slučaju to neće biti ratoborni

asketizam. To neće biti asketizam koji u životu vidi
prljavštinu.

A da u ideji prljavštine, u ideji sramotnog i

odvratnog ima vrlo mnogo izopačenosti, u tome je g.
Rozanov posve u pravu. Knjiga N. V. Rozanova

zanimljiva je u mnogom pogledu, premda obilje

»fizioloških« i »anatomskih« pojedinosti smetaju
razumijevanju osnovne misli. Po raspoloženju ona ima

mnogo zajedničkog s »Vlatima trave« V. Withmana.

Ni znanstveni materijalizam ni asketski moralizam

ne shvaćaju veliku tragediju ljubavi.
To je područje u kojemu se čovjeku ponajviše čini da

živi za sebe, za svoj osjet, za svoj osjećaj. A upravo tu,
u tom području, on ponajmanje živi za sebe. On je tu