Page 227 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

može postojati bez misli, jer neophodni uvjet

gibanja - vrijeme potječe iz razuma. Da nema uma
ne bi bilo vremena. Da nema vremena ne bi bilo

gibanja.

Ne možemo pobjeći od te činjenice i, ako mislimo
logički, moramo priznati dva počela. Ako, pak,

smatramo nelogičnim samo priznavanje dvaju počela,
onda kao jedno počelo moramo prihvatiti misao, a

gibanje smatrati iluzijom misli.

Što to znači? To znači da ne može postojati
»monistički materijalizam«. Materijalizam može biti

samo dualistički, to jest, on mora priznavati dva počela:

gibanje i misao. Čim prizna jedno počelo, postaje
idealizam.

Ali, da bi idealističko mišljenje bilo moguće, idealizam
ne smije biti dualistički jer, kako nije moguć »monistički

materijalizam«, tako nije moguć ni »dualistički
idealizam«.

Za čisti i strogi monistički idealizam nužna je duboka i

korjenita promjena svih naših pojmova. Tu iskrsava
nova poteškoća.

Svi pojmovi povezani su s jezikom. Naš jezik je

duboko dualistički. To je velika prepreka. Već sam
rekao da našu misao koči jezik, jer ne daje mogućnost

da se njime izraze odnosi postojećeg svemira. Na
našem jeziku postoji samo jedan vječno nastajući

svemir. »Vječno Sada« ne može se izraziti našim
jezikom.

Prema tome, naš jezik nam prikazuje očito lažni

svemir: dvojni, a on je u zbilji jedan; i vječno nastajući
dok je on u zbilji vječno postojeći.