Page 228 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Ako pojmimo koliko ta činjenica mijenja sve, ako

shvatimo u kolikoj mjeri naš jezik skriva pravu sliku
svijeta, vidjet ćemo da našim jezikom nije samo teško,

već apsolutno nemoguće izraziti istiniti odnos stvari
zbiljskog svijeta.

Ta se teškoća može prevladati samo stvaranjem novih
pojmova i proširenih analogija.

U nastavku ćemo razjasniti načela i metode tog širenja,

načela i metode koje već posjedujemo i koje se mogu
izvući iz zalihe našeg znanja. Zasad nam je važno

utvrditi jedno - potrebu za jednoobraznošću -

monističnost svemira.
U biti, čak je svejedno što ćemo odabrati za

označavanje jedinstva - materiju ili duh. Možemo
prihvatiti da je sve materijalno, da je misao fina

materija, ili da je sve duhovno, a materiju smatrati
tvorevinom duha. No važno je čvrsto ostati pri jednome.

Ne smijemo brkati duh i materiju. Ne smijemo svemir

zamišljati dijelom duhovni a dijelom materijalni. To
je naprosto logički nemoguće. Kad priznamo jedno

počelo u svemiru, svejedno koje, važno je samo da
znamo da je ono jedno. Smatrajte misao jednako

materijalnom kao i stol. Tu će biti manje grešaka negoli
ako mislite da su misao o stolu i sam stol nešto

različito, od različitog materijala. Sav zadatak je

upravo u tome da se shvati i prizna jedinstvo
materije i duha. A u kakvim izrazima, pod kakvom

izlikom će se to priznati, to više nije bitno. Važno je da
čovjek, gledajući stol, materijalni stol što stoji pred

njim, jasno shvati i bude svjestan da se taj stol ni po

čemu ne razlikuje od njegovih misli. Važno je da
čovjek shvati da su materija i misao jedno i isto.