Page 223 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

nesvjesnih ona nastoji objasniti da sve potječe iz

nerazumskih i nesvjesnih razloga.
Pozitivistička filozofija kaže da je prividna

razumnost ljudskih djelatnosti žalosna iluzija i

samoobmana. Čovjek je igračka u rukama stihijskih
sila. On je samo prijelazna stanica snaga. Sve što

on misli da radi zapravo su za njega uradile vanjske
sile koje u njega ulaze sa zrakom, hranom,

sunčevim svjetlom. Čovjek ni jednu radnju ne
izvršava sam. On je samo prizma u kojoj se na neki

način prelamaju linije radnje. No, kako zraka svjetla

ne nastaje iz prizme, tako ni radnja ne nastaje iz
čovjekova intelekta.

Kao potvrda tome navodi se čuveni »teorijski pokus«

njemačkih psihofiziologa. Oni su tvrdili da, kad bi bilo
moguće od trenutka rođenja lišiti čovjeka svih vanjskih

dojmova - svjetla, zvuka, dodira, topline, hladnoće itd. -
i istovremeno ga održati na životu, takav čovjek ne bi bio

sposoban ni za kakvu i najbeznačajniju djelatnost.

Iz toga proizlazi da je čovjek automat sličan automatu
na kojem je radio Tesla, a koji je trebao, pokoravajući se

električnim strujama i elektromagnetskim valovima što
dolaze iz velike udaljenosti bez žica, vršiti čitav niz

složenih gibanja.

Dakle, sve čovjekove radnje ovise o vanjskim
poticajima. Za najmanji refleks nužan je vanjski

podražaj. Složenija radnja zahtijeva čitav niz prethodnih
složenih podražaja. Kadšto između podražaja i radnje

prođe mnogo vremena, pa ne osjećamo nikakvu vezu
među njima. Stoga i držimo da su naše radnje slobodne

premda zapravo ne postoje slobodne radnje. Ništa ne

možemo uraditi sami, baš kao što kamen ne može po
svojoj želji skočiti uvis. Nešto ga mora odbaciti. Na isti je