Page 229 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Dakle, načelno je nevažno što ćemo držati počelom:

duh ili materiju. Važno je priznati njihovo jedinstvo.
Već smo upozorili da materijalna predodžba svemira

stvara velike neprilike. Neprilike su uglavnom u tome
što, predočavajući duhovni svijet materijalnim, čovjek ga

predočuje trodimenzionalnim, a trodimenzionalna
predodžba duhovnog svijeta već je očita besmislica

koja vodi u druge besmislice.

Kao rezultat prosudbe o finim stanjima materije, ili o
psihofizičkim emanacijama, čovjeku se nameće

zaključak da »...ako zaista postoji Bog, onda je to samo
oblik kisika«.

emanacija duha – proizvod duha, umotvorina; u

istočnjačkoj filozofiji učenje da je svijet postao
izdvajanjem manje savršenih bića iz najsavršenijeg, tj, iz

božanstva, odn. iz vrhovnog prabića

Stoga, u interesu pravilnog mišljenja, valja kao počelo
predložiti duh, to jest svijest. Time izbjegavamo mnoga

nepotrebna lutanja po stranputicama i slijepim ulicama.
Već smo ukazali na to da, ukoliko uopće priznajemo

postojanje svijesti, nužno moramo priznati da postoji

samo jedna svijest i ništa više.
- No, što je materija? upitat će »pozitivist«.

- Logički pojam, to jest, oblik mišljenja,
odgovaram ja. Nitko nikada nije vidio

materiju i nikada je neće vidjeti. Materija samo
može biti mišljena.

- A ovo stablo, materija od koje će se napraviti

stol, što je to?

- Splet osjeta projiciran u prostor.
- Ali to stablo postoji?