Page 225 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

prostora i vremena - uvjerila nas je da nemamo

osnova gibanje smatrati temeljnim počelom svijeta.
Ako je tako, ako je iza kulise strukture svijeta

nemoguće pretpostaviti nesvjesni mehanički stroj,
onda moramo pretpostaviti da je svemir živ i

inteligentan. Jer samo je jedno istinito: ili je svijet
mehanički i neživ, »slučajan«, ili je živ i svjestan. U

živoj prirodi ništa ne može biti mrtvo, niti u mrtvoj

živo.

».. .Nakon dugog razdoblja nesvjesnog i polusvjesnog
postojanja u mineralnom, biljnom i životinjskom carstvu,

priroda u čovjeku dostiže svoj najviši razvoj i pita se: što
sam ja? Čovjek je organ samosvijesti prirode.«

Tako je pisao Schopenhauer u Aforizmima i to je,

dakako, vrlo lijepa slika. No mi nemamo razloga smatrati
čovjeka krunom svega što je priroda stvorila. To je

samo najviše što mi znamo.

Pozitivizam bi bio posve u pravu i u njegovoj slici

svijeta ne bi bilo greške kad u svijetu ne bi postojao
razum. Tada bi se, htjeli ne htjeli, moralo priznati da

je svemir slučajno stvorena mehanička igračka u
prostoru. Ali činjenica da postoji razum »kvari svaku

statistiku«. Tu činjenicu nemoguće je ispustiti iz

vida.
Moramo priznati ili postojanje obaju počela - svijesti i

gibanja, »duha« i »materije« - ili izabrati jedno od njih.

Dualizam otpada jer, dopustimo li odvojeno postojanje

duha i materije, daljnjim razmišljanjem vrlo brzo ćemo
zaključiti da je ili duh nezbiljski, a materija zbiljska, ili

materija nezbiljska, a zbiljski duh. Drugim riječima, ili je