Page 289 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

zamjedbeni aparat; ona razlikuje »subjektivno« od

»objektivnog«; dijeli svijet na Ja i Ne-ja i svoje
predodžbene slike razlikuje od »zbilje«. Pojavni

objektivni svijet ona prihvaća kao zbilju, a snove
kao ne-zbilju. Istodobno ona sav subjektivni svijet

smatra nezbiljskim. Svoje nejasno osjećanje
zbiljskih stvari koje leže iza onoga što su izgradili

osjetilni organi, to jest, osjećanje noumenona,

svijest izjednačuje sa snovima, odnosno, sa
nezbiljskim, imaginarnim, apstraktnim,

subjektivnim, a zbiljskim smatra samo fenomene.

Postupno, razumom uvjerena u nezbiljnost pojava,

osjećajući u sebi tu nezbiljnost i zbiljnost onoga što
je onkraj pojava, svijest se oslobađa opsjene

pojava, shvaća da je i sav pojavni svijet zapravo
subjektivan, da istinska zbiljnost leži mnogo dublje.

Tada se u svijesti događa potpuni preokret svih

predodžbi o zbilji. Ono što se prije smatralo
zbiljskim postaje nezbiljsko, a što se smatralo

nezbiljskim postaje zbiljsko. Svijest prelazi, to jest,
vraća se u stanje apsolutne svijesti iz kojega je

potekla.

Prijelaz u apsolutno stanje svijesti je »jedinstvo s
božanstvom»,

»viđenje Boga»,
»osjećanje

Kraljevstva Nebeskog»,
»prelazak u nirva-

nu«.

Svi ti izrazi mističkih religija izražavaju psihološku
činjenicu širenja svijesti, širenja kojim svijest sve

upija u sebe.