Page 291 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

U Plotinovim »Pismima Flaccusu« nalazimo neobični
ogled o psihologiji i teoriji spoznaje koji se temelji upravo

na ideji o širenju zamjedbe.
»Vanjski predmeti nama se ukazuju samo u svom

izgledu. Stoga se može reći da o njima imamo prije
mišljenje nego znanje. Razlike u ovom svijetu izgleda

važne su samo običnom praktičnom čovjeku. Naše
pitanje odnosi se na idealnu zbilju koja postoji iza

izgleda. Kako um zamjećuje te ideje? Jesu li one izvan
nas i bavi li se razum, poput osjećaja, predmetima izvan

njega? Koliko možemo biti sigurni da je naša zamjedba
nepogrešiva? Zamijećeni objekt bio bi nešto drugo od

uma koji ga zamjećuje. Tada bismo imali sliku umjesto
zbilje. No bilo bi čudovišno i na trenutak povjerovati da

um nije u stanju zamijetiti idealnu istinu točno onakvu
kakva ona jest i da nemamo sigurnost i istinsku

spoznaju o svijetu umnosti. Iz toga slijedi da se to
područje istine ne može istraživati kao nešto što nam je

izvanjsko i stoga samo nepotpuno znano. Ono je u

nama. Tu su predmeti koji se promišljaju i ono što
ih promišlja istovjetni - oboje su misao. Subjekt ne

može pouzdano spoznati neki objekt koji je različit
od njega. Svijet ideja u našem je razumu. Stoga

istina nije podudaranje našeg poimanja neko
vanjskog objekta sa samim objektom. Ona je

podudaranje uma sa samim sobom. Prema tome,

svijest je jedini temelj vjerodostojnosti. Um je svoja
vlastita potvrda. Ono što je iznad njega, razum u

sebi vidi kao svoj izvor, a u onome što je ispod
njega on također vidi sebe.

Spoznaja ima tri stupnja: mnijenje, znanje i

prosvjetljenje.