Page 305 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

trodimenzionalnom svijetu u biti apstrakcija. U

trodimenzionalnom svijetu nema promjene, nema
gibanja. Za shvaćanje gibanja potreban nam je

četverodimenzionalni svijet. Trodimenzionalni svijet
u zbilji ne postoji, ili postoji samo u jednom

idealnom trenutku. U drugom idealnom trenutku to
je već drugi trodimenzionalni svijet. Dakle, veličina

A u sljedećem trenutku više nije A, već postaje B, u

sljedećem C, itd. ad infinitum. Ona je jednaka samoj
sebi samo u jednom idealnom trenutku. Drugim

riječima, aksiomi matematike valjani su unutar

granica nekog idealnog trenutka; za usporedbu
dvaju idealnih trenutaka oni su samo uvjetni, baš

kao što je uvjetna Baconova logika u usporedbi s
Aristotelovom. U vremenu, to jest, u odnosu na

veličine koje su s gledišta idealnog trenutka
promjenljive, oni su netočni.

Ideja stalnosti ili promjenljivosti posljedica je

nesposobnosti našeg ograničenog uma da spozna
stvar drugačije doli u obliku njezina presjeka. No,

ako dosegnemo spoznaju stvari u četiri dimenzije,

recimo ljudsko tijelo od rođenja do smrti, to će biti
cjelina i stalna veličina koje presjek nazivamo

ljudskim tijelom promjenljivim u vremenu. Trenutak
života, to jest, tijelo kakvo znamo u trodimenzio-

nalnom svijetu, točka je na beskonačnoj crti.

Kad bismo to tijelo mogli spoznati kao cjelinu,
spoznali bismo ga kao apsolutno stalnu veličinu sa

svim različitostima oblika, stanja i položaja. No, u
tom slučaju, na te stalne veličine ne bi bili primjenlji-

vi aksiomi naše matematike, jer bi to bila

beskonačna veličina.